Ljudi obično hrabro podnose velike životne nevolje, ali istovremeno dopuštaju da budu ulovljeni u zamke sitnih gluposti i briga. Ni jedna razina brige neće učiniti razliku u budućnosti. Život je prilično kratak da bi brinuli o svemu i svačemu.

 

Briga je potpuno prirodna našem umu.

 

Mozak je kreiran da nas čuva na životu i da radi stvari koje će nam pomoći u preživljavanju. Da bi imali resurse (energija + vrijeme) za današnji način življenja, korisno je da osvijestimo korisne brige, da bi se mogli adekvatno usmjeriti na bitne stvari u životu. Pročitajte početne korake kako možemo kvalitetnije brinuti. Potičem vas i da pročitate ostale blogove iz serije Brinem. ako već niste.

Na kraju teksta je i upitnik o toleranciji neizvjesnosti, možete ga ispuniti i procijeniti svoju razinu.

 

Kako brinuti efikasnije?

 

Naivno je pomisliti da možemo prestati brinuti. Sigurno nam ne bi bilo dobro u životu da nemamo kognitivne sposobnosti koje mogu predviđati i analizirati. No ova naivnost nas ponekad može odvesti u još veći začarani krug briga. Ne postoji jednostavno rješenje poput  “prestani brinuti”, ali postoji način kako kvalitetnije brinuti i imati zadovoljniji život.

Da bi brinuli efikasnije istražit ćemo ova tri koraka:

1. Kako razlikovati produktivne i neproduktivne brige.
2. Kako se suočiti s neproduktivnim brigama.
3. Kako produktivnu brigu pretvoriti u rješavanje problema što je prije moguće.

 

Kako odrediti je li briga produktivna, odnosno korisna?

 

Odredite jasno problem.

Kada određujemo problem, razmislite je li on razuman i moguć?

Ako idemo na put, razumno je da razmišljamo znamo li doći do tamo, imamo li adresu, krećemo li na vrijeme, hoćemo li biti odmorni, imamo li dovoljno goriva, jesmo li stavili zimske gume. Većina će se složiti da nas ovakve brige potiču da se bolje pripremimo.

Nerazumne brige mogu biti „Što ako doživim prometnu na putu?, Što ako se mom partneru nešto loše dogodi dok mene nema?“. Ovakvi oblici briga nam ne služe, te je statistički mala vjerojatnost da se dogode. Uz pomoć radnog lista na kraju teksta možete već sada pribilježiti neke svoje brige.

 

Odredite možete li nešto sada napraviti glede problema?

Kada idemo na put, ili moramo platiti račune, podrazumijeva se da u vezi tih stvari možemo vrlo brzo nešto napraviti. Jednom kada platimo račune, više nećemo o tome brinuti. Produktivne brige omogućuju produktivno rješenje.

Kada brinete vrlo korisno pitanje je „Mogu li sada nešto učiniti?“. Ono će vam pomoći da se vratite iz daleke budućnosti u sadašnjost i poduzmete neku akciju.

Danas je često problem da ljudi brinu npr. oko toga što imaju jako puno posla. Sama briga dovodi do toga da smo sve više emocionalna preplavljeni i da nam bude sve teže odrađivati zadatke. Gubimo motivaciju i osjećamo se nezadovoljno. Tome možemo doskočiti tako da sjednemo, zapišemo svoje prioritete i riješimo za početak jedan zadatak. Zapisivanje nam pomaže da prebacimo svoje razmišljanje o budućnosti na akciju.

 

S brige prijeđite na rješenja što prije.

Pojedinci koji prekomjerno brinu mogu primijetiti da ne ulaze u rješenje i sve im djeluje nemoguće. Problem je što prekomjerna i dugotrajna anksioznost stvara iluziju da su problemi preveliki i da se nismo sposobni s njima izboriti. Svaka briga koja je korisna ima neku akciju u koju možemo ući. Na primjer, ako brinete o financijama, najprije definirajte problem. Može biti problem da previše trošimo, ili da premalo zarađujemo, ili da živimo u skupom gradu… Kada definiramo problem možemo generirati moguća rješenja. Prvo rješenje može biti da si zapišemo sve moguće opcije.

 

Što duže brinemo, a ništa ne poduzimamo, osjećaj bespomoćnosti samo raste.

 

 

Suočavanje s neproduktivnim brigama

 

Provjerite brinete li o pitanjima na koja nema odgovora.

Tipičan oblik brinjenja je ruminiranje. Vrtimo iznova i iznova što je bilo. Takve brige su tipa „Zašto je život nepravedan?“, „Zašto se baš meni to dogodilo?“. Ruminiranje je zapravo fokusiranje na niz pitanja koja nemaju odgovor, a to nas održava u neugodnom raspoloženju koje nas stopira da išta poduzmemo (simptom depresije). Osjećamo se da smo zatočeni u vlastitoj glavi. Ako pogledamo, ni jedna ruminacija nema veze s problemom koji je aktualan. Na neka pitanja jednostavno nema odgovora, ali dok se bavimo njima ne bavimo se problemima na koje možemo utjecati. Pitajte se: „Koji problem trebam riješiti?“, „U koju akciju trebam ući?“

Ako nema akcije koju možemo učiniti, briga je nekorisna.

 

Provjerite brinete li o lančanoj reakciji događaja.

Ponekad uđemo u niz pitanja „Što ako…“. To nas toliko obuzme da ne uočavamo lanac koji stežemo oko sebe. „Što ako se šef naljuti na mene? Što ako dobijem otkaz? Što ako se nikad ne zaposlim? Što ako poludim? Što ako se ne budem mogao pobrinuti za sebe?…“.

Stvari koje se nisu dogodile nemaju akciju u današnjosti. Ako nema trenutnog problema i to nešto se sada ne događa, spada u neproduktivne brige. Ključno pitanje kada primijetimo da smišljamo negativni ishod na negativni ishod: „Kolika je vjerojatnost da se to dogodi?“. U većini slučajeva odgovor je „malo vjerojatno“.

 

Provjerite da li odbijate rješenje jer nije savršeno.

Niste zadovoljni s poslom i počnete razmišljati što promijeniti. Na svaku ideju stvara se osjećaj nesigurnosti kojem naravno vjerujujete. Pomišljate da kada budete sigurni u rješenje, kada ne bude straha i nelagode od prvog koraka, onda je to to. No, mozak funkcionira sasvim drugačije. On voli navike i ne razmišlja jesu li vam navike sada pozitivne ili negativne. On želi što je lako i naučeno. Tako da svaki novi korak može stvoriti tjeskobu, ali ne znači da dugoročno neće biti dobar.

 

Stvari koje radimo, a koje su nam dugoročno korisne, ne trebaju biti lagane, niti su to radnje lišene svakog stresa i nelagode.

U redu je osjećati nelagodu (pročitaj više)

Problem s neadaptivnim perfekcionizmom je što on traži odluku koja neće dovesti do negativnog ishoda. No, ako smo odgovorni za svoj život i svakodnevno donosimo odluke, statistički je vjerojatno da dođe i do negativnih ishoda. Druga negativna strana pretjeranog perfekcionizma je da nikada ne riskiramo. Određena doza rizika u životu nam omogućava nove spoznaje, rast i razvoj. Ako toga nema, pojedinci na kraju života često osjećaju žaljenje jer su mnoge stvari propustili.

Zato, ne tražite savršeno rješenje, već praktično rješenje. Jer ako tražite savršeno rješenje, zapravo ga nikada nećete naći.

 

Provjerite vjerujete li da bi trebali brinuti dok se anksioznost ne smanji.

Briga je jedan od načina suočavanja s anksioznosti, no ona nije nužna da bi umanjili anksioznost. Učestala briga dovodi do toga da kada prestane brinuti, anksioznost raste. Pojedinci koji brinu često kažu da prestanu brinuti kada osjete da im se smanji anksioznost. Posljedica zapravo bude da smo manje produktivni jer smo umorni od briga (kognitivnog napora), pa se zadovoljimo smišljenim odgovorima – do sutra, kada nastavimo s brigama. Ovakva vjerovanja nas odvlače u neproduktivne brige. Neproduktivne brige nas drže na mjestu i jačaju vjerovanje da smo nemoćni nešto napraviti. Anksioznost se smanjuje izlaganjem, akcijom.

 

Provjerite vjerujete li da bi trebali brinuti dok ne budete sve kontrolirali.

Još jedno ponašanje koje je potrebno provjeriti ako želimo biti uspješni u razlikovanju produktivnih od neproduktivnih briga. Često brigu koristimo da bi se osjećali sigurno i ugodno, te da bi imali dojam kontrole. Problem s ovim je što takvo ponašanje brkamo s rješavanjem problema (problem solving). Vjerujemo da ako kontroliramo i ono što ne možemo kontrolirati da ćemo onda umanjiti neizvjesnost. Npr. možemo kontrolirati što ćemo reći na predavanju, no ne možemo kontrolirati što će drugi reći na naše predavanje, možemo kontrlirati kako mi vozimo, ali ne možemo kontrolirati druge vozače u prometu.

Ne samo da je važno da razlikujemo što možemo kontrolirati i što ne možemo, već je važno znati i razliku između to dvoje. Ako definirate problem u terminu „što ne mogu kontrolirati“ (npr. što će drugi reći), onda imate problem koji zapravo ne možete riješiti. Kontrolirati možemo malo toga u životu, no dobro je da možemo naučiti kontrolirati svoje ponašanje tako da nam dugoročno čini dobro.

 

 

Idućih dana obratite pažnju na brige, koje brige vam koriste i vode vas ka akciji, a koje brige vas opterećuju i ne čine ništa korisno upravo sada.

Najbolja stvar glede budućnosti je da dolazi dan po dan.

 

Za dodatno promišljanje*:

Radni list za uočavanje produktivnih i neproduktivnih briga

Skala netolerancije neizvjesnosti

*materijali imaju informativni i edukativni karakter, nisu za dijagnostiku

 

Serija tekstova pisana u svrhu suočavanja s brigama, anksioznosti i niskim samopouzdanjem. Tekstovi prate stručnu literaturu i smjernice stručnih psihologa u polju kognitivno- bihevioralne terapije. Tekst nije zamjena za psihoterapiju. Svrha mu je psihoedukacija i samostalna prorada, ili uz podršku terapeuta ili savjetovatelja psihologa.

Hvala ti što čitaš ovaj tekst. Suočavanje može isprve biti izazovno i neugodno, no dugoročno jača u nama hrabrost i zadovoljstvo.