Jeste li se ikada zapitali kako je moguće da dvoje ljudi potpuno različito dožive istu situaciju? Zašto netko u tuđem komentaru čuje kritiku, dok drugi čuje konstruktivni prijedlog? Odgovor se često krije u nečemu što nazivamo selektivna percepcija.
Što je selektivna percepcija?
Selektivna percepcija je kognitivna pogreška – znači, način na koji naš mozak nesvjesno filtrira informacije iz okoline. Naime, mi ne primjećujemo sve što se događa oko nas. Umjesto toga, pažnju usmjeravamo na ono što se poklapa s našim očekivanjima, interesima, emocijama i uvjerenjima. Sve ostalo – čak i dokaze, činjenice ili tuđa mišljenja – najčešće jednostavno zanemarimo.
To ne znači da s nama nešto nije u redu. Naša pažnja funkcionira tako da bira što će “ušutkati”, a što pojačati – jer jednostavno ne možemo procesuirati sve odjednom. Međutim, u određenim situacijama, pogotovo kada smo pod stresom, emocijama ili jakim uvjerenjima, ova selekcija postaje jako pristrana. Tada govorimo o perceptivnoj sljepoći – ne vidimo stvari koje su tu, ali ih naš mozak doslovno “isključi” jer ih ne želi uzeti u obzir.
Percepcija nije zbroj činjenica, već priča koju pričamo sami sebi
Naša percepcija nije objektivna snimka stvarnosti. Ona je rezultat aktivnog procesa – mozak uspoređuje ono što vidi s onim što već zna, vjeruje i osjeća. Na temelju toga interpretira stvarnost. Zbog toga dolazi do čestih pogrešaka u zaključivanju.
Primjer:
Ako vjerujete da niste dovoljno dobri, često ćete “vidjeti dokaze” za to – pogled šefa, ton kolegice, kritiku prijatelja – dok pozitivne informacije (pohvala, zahvala, uspjeh) jednostavno nećete registrirati. To ne znači da one ne postoje, nego da ih vaš mozak ignorira jer se ne uklapaju u sliku koju već imate o sebi.
Terapijski primjer: Anksioznost i selektivno opažanje
Zamislite osobu koja se boji javnog nastupa. Uoči izlaganja, ona vjeruje da će pogriješiti, da će se vidjeti trema, da će drugi primijetiti nesigurnost. Njena pažnja tada nesvjesno traži znakove koji potvrđuju te strahove – možda drhtav glas, preznojene ruke ili nečiji pogled.
U tom trenutku ona potpuno ignorira publiku koja s odobravanjem klima glavom, podržavajuće komentare ili vlastitu pripremu i znanje. Rezultat? Anksioznost raste do vrhunca.
Dva scenarija su tada moguća:
-
Izlaganje se ipak dogodi → Anksioznost pada, osoba stječe novo iskustvo i mijenja uvjerenje.
-
Osoba odustane → Anksioznost trenutno pada, ali dugoročno ostaje ista ili se čak povećava.
Komunikacija i selektivno slušanje
Jeste li primijetili kako je teško slušati dvoje ljudi u isto vrijeme? Mozak jednostavno bira jednu osobu i filtrira drugu. Isto se događa kada, primjerice, brinete – netko vam govori da će sve biti u redu, ali vi u glavi vrtite misao “što ako ne bude?”. Tada ne čujete osobu ispred sebe, već svoju zabrinutost. Vi reagirate na svoju unutarnju priču, a ne na stvarnu situaciju.
Kako to izgleda u svakodnevnom životu?
Najvidljiviji primjer selektivne percepcije možete uočiti u komentarima na društvenim mrežama. Ljudi često reagiraju žustro i zaključuju na temelju naslova članka – bez da su ga pročitali. Ili pročitaju tekst, ali zapamte samo rečenice koje potvrđuju njihovo već postojeće mišljenje. Sve drugo jednostavno ignoriraju.
Isto vrijedi i za političke rasprave, partnerske nesuglasice ili obiteljske konflikte – svatko vidi “dokaze” za svoju verziju istine, a ignorira sve drugo.
Zašto je važno prepoznati selektivnu percepciju?
U psihoterapiji učimo klijente da razlikuju subjektivni dojam od objektivnih činjenica. To je ključno za promjenu – kada osvijestimo da gledamo svijet kroz filtere, možemo ih početi mijenjati. To ne znači da odjednom postajemo “neutralni”, ali znači da postajemo svjesniji svojih iskrivljenja i da im ne vjerujemo slijepo.
Kako si pomoći?
-
Zastanite i zapitajte se: “Koji su dokazi za i protiv mog zaključka?”
-
Provjerite s drugima: “Što ti misliš o ovoj situaciji?”
-
Prepoznajte emocije koje vas vode – često one “boje” vašu percepciju.
-
Vježbajte aktivno slušanje – fokusirajte se na ono što druga osoba stvarno govori, ne što mislite da govori.
-
Zapisujte svoje misli – često već sama distanca papira i olovke smanji moć naših automatskih uvjerenja.
Zaključno
Selektivna percepcija je prirodan dio načina na koji funkcioniramo – ali može nas dovesti do pogrešnih zaključaka, loših odluka i nepotrebne patnje. Kada ju prepoznamo, otvaramo si mogućnost za jasnije razumijevanje sebe, drugih i svijeta oko sebe.
“Ne vidimo stvari kakve jesu. Vidimo ih kakvi smo mi.”
U nastavku je prijedlog za dodatno promišljane o temi i mogućnost za testiranje vlastite pažnje.
Donosimo vam prijedlog za čitanje: C. Chabris, D. Simone: The Invisible Gorilla: And Other Ways Our Intuitions Deceive Us
Ako vas zanima kako vaš mozak zapravo obrađuje stvarnost, ova knjiga će vas iznenaditi. Autori – poznati psiholozi i istraživači – kroz jednostavne eksperimente i svakodnevne primjere objašnjavaju zašto često ne primjećujemo očito, kako naša pažnja selektira informacije, te zašto intuiciji ne treba uvijek vjerovati.
Posebno poznat eksperiment s “nevidljivim gorilom” zorno pokazuje koliko toga možemo propustiti dok smo fokusirani na nešto drugo. Ova knjiga će vas naučiti gledati sebe i druge s više razumijevanja – i manje sigurnosti da uvijek znate što se stvarno događa.
Pogledajte par eksperimentalnih videa u nastavku. Procijenite i testirajte svoju selektivnu pažnju i naučite da nije baš sve tako jednostavno, a niti točno kako ste do sada mislili. Pratite uputu u svakom videu i javite nam svoje rezultate ili dajte komentar svog dojma. Ovi eksperimenti pokazuju da su ljudi većinom skloni precjenjivati svoje mogućnosti efikasnog multitaskinga, te da nisu dobri opažači kao što misle.
Nadamo se da ćete nakon ovoga razmisliti kada idući put poželite reći: “Znam točno kako je bilo i što se dogodilo!”.
Ako netko želi knjigu u pdf formatu, možemo je ustupiti putem maila. Slobodno se javite.
Eksperiment 1. Testiranje selektivne percepcije.
Uputa: Brojite koliko je puta igrač koji nosi bijelo dodao loptu. Nakon videa će vam postaviti još jedno pitanje. Javite svoje dojmove.
Eksperiment 2.
Uputa: Brojite koliko je puta igrač koji nosi bijelo dodao loptu. Ovo je eksperiment za one koji su prije gledali Eksperiment 1. Javite svoje dojmove, osobito u odnosu na Exp. 1.
Eksperiment 3.
Pogledajte video i nakon njega će vam postaviti nekoliko pitanja o tome što mislite da ste uočili. Javite svoje dojmove.
