Selektivna percepcija je kognitivna pogreška i znači da opažamo samo neke pojave u okolini ili na samome sebi, točnije one koje se slažu s našim očekivanjima i interesima. Druge informacije tada ne uzimamo u obzir, kao što su dokazi, činjenice ili mišljenja drugih. Znači da se tada povodite za unaprijed stvorenim idejama i sve kognitivne resurse usmjeravate na ta očekivanja.
Selektivna percepcija je inače normalna i općenita posljedica onoga što nazivamo pažnja, međutim pod utjecajem emocija, stavova, očekivanja i drugih faktora ona se povećava tako da dolazi do “perceptivne sljepoće” za sve ostalo što tog trena za nas nije važno.
Percepcija nije samo zbroj elemenata, nego struktura tih elemenata, aktivno prorađivanje svih primljenih i postojećih informacija, njihova interpretacija koja se osniva na prethodnom znanju, pamćenju, očekivanjima, stavovima, motivima, emocijama, osobinama ličnosti… Zbog toga lako dolazi do pogrešaka u zaključivanju, jer se oslanjamo na svoj subjektivni dojam i ne propitujemo ga. Mi djelujemo na subjektivnu percepciju situacije, a ne na objektivnu situaciju.
Klijent koji u terapiji nauči razlikovati svoj
subjektivni dojam i objektivne činjenice
drastično mijenja sliku sebe, drugih i svijeta na bolje.
Npr. kada govorimo o anksioznosti, osoba koja se boji javnog nastupa može imati misli da će pogriješiti, da drugi znaju više od nje, da će drugi uvidjeti da ima tremu… Ona će se fokusirati na uočavanje tih mogućih znakova i zanemarit će sve ostale (pozitivne) informacije. Zbog toga će doživjeti vrhunac anksioznosti pred sami nastup. Tada će, ili doći do izlaganja (anksioznost će se postepeno smanjiti i osoba uči da je bila u krivu), ili će doći do izbjegavanja (osoba odlazi i uči da se anksioznost smanjuje kada odustaneš).
Kada komunicirate, ako vam dvije osobe istovremeno daju informaciju nećete moći pratiti obje osobe, već ćete se fokusirati na onu koja vam je možda važnija. To možemo primijeniti npr. i na brige. Dok vam netko govori da je sve u redu, a vi brinete jer imate vjerovanje da time nešto rješavate – vi ćete se usmjeriti na taj “informacijski tijek” a ne na savjete ili percepciju druge osobe. I dalje ćete odgovarati na svoj unutarnji zabrinjavajući govor i vjerovat ćete njemu.
Zato u ovakvim situacijama govorimo o važnosti aktivnog slušanja. Upravo zbog selektivne pažnje, koja je obojena našim stavovima i vjerovanjima, mi nismo aktivni slušači, već uzimamo ono što se u tom trenutku slaže s našim mišljenjem i iskustvom (jer vjerujemo da je točno). Mi ne propitujemo svoj stav. Ako je tuđi drugačiji od našeg—propitujemo naravno njegov (jer nije točan).
Selektivnu percepciju možete lako detektirati kod osoba kada čitate komentare na društvenim mrežama. Primijetit će te da ljudi komentiraju i zaključuju, a da tekst ili nisu pročitali (ali na temelju naslova potpuno znaju što je bilo), ili su čitajući odabrali samo ono što se slaže s njihovim mišljenjem u tom trenutku.
Donosimo vam prijedlog za čitanje: C. Chabris, D. Simone: The Invisible Gorilla: And Other Ways Our Intuitions Deceive Us
Knjiga se bavi upravo selektivnom pažnjom, govori o tome kako naš um ne radi baš tako kako mi mislimo da radi i da nas naša intuicija lako može prevariti. Mi mislimo da vidimo sebe u svijetu onakav kakav je, no zapravo propuštamo veliki dio. Imamo poteškoću fokusirati se na više stvari odjednom.
Prikazuje primjere i znanstvene informacije kako dolazi do toga da ljudi pogriješe.
Autori knjige su također radili eksperimente da ljudima dočaraju selektivnu pažnju. Kombinirali su i radove drugih istraživača sa svojim nalazima na pažnju, pamćenje, percepciju i razmišljanje da nam pokažu kako nas neispravna intuicija često dovodi u probleme.
Pogledajte par eksperimentalnih videa u nastavku. Procijenite i testirajte svoju selektivnu pažnju i naučite da nije baš sve tako jednostavno, a niti točno kako ste do sada mislili. Pratite uputu u svakom videu i javite nam svoje rezultate ili dajte komentar svog dojma. Ovi eksperimenti pokazuju da su ljudi većinom skloni precjenjivati svoje mogućnosti efikasnog multitaskinga, te da nisu dobri opažači kao što misle.
Nas je treći video iznenadio, jer smo ga gledali nakon prva dva i vjerovali smo da nas sad ne mogu “prevariti”. No bili smo daleko od istine. Treći video nam govori o iluziji sjećanja i da smo često uvjereni da ćemo uočiti promjenu. Također nam govori kako većina ljudi reagira kada se događa neka promjena i zašto je to tako.
Nadamo se da ćete nakon ovoga razmisliti kada idući put poželite reći: “Znam točno kako je bilo i što se dogodilo!”.
Ako netko želi knjigu u pdf formatu, možemo je ustupiti putem maila. Slobodno se javite.
Eksperiment 1. Testiranje selektivne percepcije.
Uputa: Brojite koliko je puta igrač koji nosi bijelo dodao loptu. Nakon videa će vam postaviti još jedno pitanje. Javite svoje dojmove.
Eksperiment 2.
Uputa: Brojite koliko je puta igrač koji nosi bijelo dodao loptu. Ovo je eksperiment za one koji su prije gledali Eksperiment 1. Javite svoje dojmove, osobito u odnosu na Exp. 1.
Eksperiment 3.
Pogledajte video i nakon njega će vam postaviti nekoliko pitanja o tome što mislite da ste uočili. Javite svoje dojmove.
