U posljednjih par godina mentalno zdravlje postalo je jedna od najpopularnijih tema — od Instagrama do velikih marketinških kampanja. Gdje god se okrenemo nešto nam se prodaje pod izlikom mentalnog zdravlja.
Na površini, ovo izgleda kao pozitivna promjena: konačno se govori o važnosti emocionalne dobrobiti.
Ali, kada zagrebemo ispod sjajne površine, postaje jasno: ono što nam se prodaje pod mentalno zdravlje rijetko dodiruje njegove stvarne temelje.
Pitanje za razmišljanje: “Je li moguće da upravo ta površnost i plitkoća prezentiranja mentalnog zdravlja dovodi do sve veće stope usamljenosti i prekomjerne psihološke iscrpljenosti?”
Brza rješenja za duboke probleme
Industrija mentalnog zdravlja u marketingu često nudi brza, gotova rješenja.
Aplikacije za meditacije, brzi programi da ukloniš anksioznost jednom zauvijek, suplementi za “bolje raspoloženje”, planeri za journaling, self-care paketići s čajevima i svijećama, saune, čarobne tehnike disanja, hladne kupke, self- help knjige sa jednom jednostavnom tehnikom koja će ti promijeniti život iz temelja— sve obećava olakšanje, opuštanje, unutarnji mir. (Ne kažem da to nije donekle djelotvorno nekome, no istraživanja ukazuju da je stopa mentalnih poremećaja sve veća i to je ono o čemu ne razmišljamo dovoljno.)
Problem?
Pravo mentalno zdravlje ne dolazi u kutiji. Ne može nam ga netko dostaviti, a mi samo kliknemo na “kupi”.
Stabilnost, sigurnost, smisleni odnosi, osjećaj pripadnosti i mogućnost izbora — to su temelji mentalnog zdravlja. Ali oni se grade sporo, kroz životne uvjete i zajednicu, a ne kupnjom proizvoda.
Krivnja na pojedincu
Marketing nas često uvjerava da je mentalno zdravlje isključivo naša osobna odgovornost.
Ako nisi sretan, možda nisi dovoljno vježbao zahvalnost?
Ako si anksiozan, možda nisi kupio pravi tečaj meditacije?
Ovakav pristup briše stvarne uzroke problema — nejednakost, nesigurne prihode, iscrpljujuće radne uvjete, nezdrava okruženja — i prebacuje teret na pojedinca.
Rezultat? Umjesto sustavne podrške, dobivamo još više pritiska: da sami “popravimo” sebe, uz pomoć još jedne kupnje.
Zamka emocionalnog perfekcionizma
Na društvenim mrežama mentalno zdravlje postaje estetika: svi vedri, nasmijani, žive u ogromnim sjajnim kućama uz pregršt proizvoda koji omogućuju lagodan život već od 5 ujutro, u svim ulogama. Realno? Daleko od toga. Ovakav marketing jedino u čemu zaista ima dobre rezultate po pitanju mentalnog zdravlja je da kod pojedinca drastično smanji toleranciju na frustraciju, tugu, nezadovoljstvo, dosadu, usamljenost…
Stvarnost mentalnog zdravlja je puno složenija: uključuje teške razgovore, postavljanje granica, suočavanje s traumama i često neatraktivne, naporne procese.
No, marketing nije zainteresiran za tu stvarnost. Njegov cilj je stvoriti sliku emocionalnog savršenstva — i prodati je.
Pravi problemi su preteški za reklamu
Kako prodati sigurniji svijet? Pravednije radne uvjete? Dostupnu zdravstvenu skrb? Transparentnije vodstvo?
Teško.
Zato marketing radije nudi male, izolirane proizvode koje možemo kupiti sami — umjesto kolektivnih rješenja koja zahtijevaju političku volju, društvenu promjenu i vrijeme.
Komercijalizacija brige o sebi
“Briga o sebi” pretvorena je u još jedan oblik potrošnje.
Kupi masku za lice, kapi za povećanje serotonina. Uzmi slobodan dan i potroši ga shoppingom. Naruči novu knjigu za self-help.
Sve to može biti ugodno — ali pravo samosuosjećanje često izgleda drugačije: odmor bez krivnje, traženje pomoći kad je teško, održavanje i ulaganje u bliske odnose, dopuštanje sebi da budemo nesavršeni.
Što nam stvarno treba?
Pravo mentalno zdravlje temelji se na:
-
stabilnim prihodima i sigurnom okruženju,
-
zdravim odnosima i podršci zajednice,
-
osjećaju smisla, svrhe i autonomije,
-
pristupu kvalitetnoj zdravstvenoj skrbi,
-
vremenu za kreativnost, kretanje i odmor.
To su stvari koje ne možemo kupiti — gradimo ih zajedno, svakodnevno, u vlastitim životima i društvu oko sebe.
Mentalno zdravlje nije luksuz. Nije trend. Nije proizvod.
Ono je pravo, temeljno ljudsko pravo — i ne smije ga se svesti na potrošačku robu. A vrijeme je da razmislimo jesmo li otišli u taj smjer.
Za promišljanje
Kažemo “ne mijenjaj svijet, već sebe” ali razmišljamo li mijenjamo li sebe da činimo svijet boljim mjestom, ili da samo lakše trpimo? Prava osobna promjena se širi u odnose, izbore, solidarnost i hrabrost da budemo dio nečeg većeg od sebe.
