Pet područja izvršnih funkcija
Tekst je prvenstveno pisan za školarce i roditelje, no korisni primjeri kako učiti i kako se organizirati su i za srednjoškolce, studente i zaposlene osobe.
Akademski uspjeh u školama 21. stoljeća, visoko je povezan s brojnim vještinama koje su djeca razvila zahvaljujući izvršnim funkcijama. Izvršne funkcije u školovanju počinju biti važne već u predškoli, a njihova uloga raste tijekom osnovne i srednje škole kada se od učenika očekuje da dosegnu složene vještine kao što su sažimanje, hvatanje bilješki te adekvatno pisanje i izražavanje. Izvršne funkcije su izrazito važne i za današnje mnogo složenije poslove. Uspjeh ovisi o sposobnosti da planiramo, organiziramo i procjenjujemo važnost zadataka, pribora i informacija, odvajamo bitno od nebitnog, pokazujemo fleksibilnost u mišljenju, pamtimo sadržaj i motrimo svoj napredak. Svako od 5 područja izvršnih funkcija bit će detaljno opisano u nastavku.
Organizacija
Određivanje prioriteta
Prebacivanje/Fleksibilno razmišljanje
Upravljanje radnim pamćenjem
Samokontrola/samoprovjera
ORGANIZACIJA I ODREĐIVANJE PRIORITETA
Organizacija i određivanje prioriteta važne su izvršne funkcije koje koristimo na poslu i u školi.
Organizacija obuhvaća raspored predmeta, informacija ili zadataka u smislenu cjelinu tako da se svakim njezinim dijelom može učinkovito upravljati. Kako bi rasporedili zadatke, njima upravljali te pratili važne informacije, u odrasloj dobi koristimo različite organizacijske strategije i alate (npr. kalendari, ormarići za sortiranje, osobno računalo). Ove tehnike pomažu nam izvršiti zadatke. Kako se organiziramo tako, na temelju naših ciljeva i važnosti postavljenih zadataka, trebamo odrediti i prioritete. Na primjer, moramo odrediti s kojim zadacima ćemo se prvo uhvatiti u koštac. Pogledajmo kako se djeca pozivaju na iste vještine u školi.
Ključna područja u kojima se učenici susreću s organizacijskim izazovima su:
DOMAĆA ZADAĆA: od učenika se zahtjeva da točno zapišu sve zadatke, kući ponesu sva sredstva potrebna za rad te da zadaću naprave i predaju na vrijeme. Neki vrtići potiću domaće zadaće u predškoli da bi potakli djecu da se sama dosjete da imaju zadaću.
DUGOROČNI PROJEKTI: učenici istovremeno moraju pratiti mnogo detalja te upravljati mnogostrukim elementima njihova projekta.
UČENJE: kako bi se pripremili za ispit i kratke provjere znanja, učenici moraju organizirati svoje bilješke, domaću zadaću i sav potreban materijal.
PISANJE: očekuje se da učenici reproduciraju kohezivne, integrirane i analitičke kompozicije koje su dobro organizirane te čiji su detalji raspoređeni po važnosti.
Zašto je određivanje prioriteta važno za akademski uspjeh?
Učenici koji znaju oko čega se moraju potruditi tijekom dana ili rješavanja zadatka s lakoćom mogu riješiti i složenije zadatke. Vještinu određivanja prioriteta koriste u sljedećim zadacima:
- Balansiranje između dugoročnih i kratkoročnih zadataka iz dana u dan
- Izbor najvažnijih informacija za bilješke, učenje i pisanje
- Upravljanje istovremenim školskim zahtjevima, domaćom zadaćom i izvannastavnih aktivnostima pritom prateći rokove.
Organiziranje vremena
- Koristite obiteljski kalendar za bilježenje važnih dogovora. Obiteljsko okupljanje jednom tjedno može pomoći u koordiniranju rasporeda svih članova obitelj, ali i za modeliranje dobrog planiranja i strategija organizacije.
- Pomozite djetetu izabrati vlastiti kalendar (papirnati ili elektronički) kojeg će moći nadopunjavati s obvezama i zadacima svaki put kada ažurirate obiteljski kalendar. Potičite dijete na redovito pregledavanje kalendara kako bi dočekali nove događaje.
- Potaknite vaše dijete na zapisivanje i zabavnih aktivnosti (kao što je druženje s prijateljima) zajedno s važnim obvezama.
Savjet za bolju organizaciju!
- softver za dijeljenje podataka kao što je Dropbox kako bi im bilješke uvijek bile pri ruci gdje god postoji mogućnost spajanja na Internet
- aplikacije za pametne telefone koje služe kao post-iti ili oglasne ploče
- digitalne kartice koje su, također, dostupne kao aplikacije na pametnim telefonima
- softver za upravljanje lozinkama kako bi se iste uspješno pratile
Organizacijski zadaci
- Rascjepkavanjem složenih zadataka u više izvedivih komada (kao što su filmske scene), naučite dijete da o dugoročnim projektima razmišlja kao o mentalnom filmu. Bijelu ploču ili list papira koristite kako bi zadatke prikazali grafikonima.
- Potičite dijete da važne zadatke zapiše u kalendar te da prema tome raspoređuje vrijeme. Možete ga naučiti kako procijeniti koliko mu je vremena potrebno za svaki zadatak i pratiti vrijeme dok radi. Pomozite djeci napraviti listu zadataka za domaću zadaću ili rutinskih poslova. Dopustite im da osjete zadovoljstvo križanja obavljenih zadataka.
Sredstva za organizaciju
- Organiziran radni prostor djeci pomaže u jednostavnom i samostalnom pronalaženju materijala potrebnog za rješavanje domaće zadaće. Korisno je pospremiti materijale u različita odjeljenja. Na primjer, sva sredstva za pisanje bi trebala biti u istom odjeljenju.
- Referentni materijal, uključujući kalkulatore, rječnike i atlase, držite u blizini radnog prostora za rješavanje domaće zadaće.
- Pomozite djeci odrediti kada će u tjednu čistiti i organizirati ruksak. Radite zajedno kako biste to učinili ugodnim iskustvom koje će postati navika!
- Potičite ih na korištenje mape svijetlih boja za nošenje važnih papira (domaća zadaća, ispričnica) iz škole i u školu kako ih ne bi izgubili.
Zadaci određivanja prioriteta
- Pomozite djeci rasporediti zadatke za domaću zadaću po roku do kada treba biti predana, težini rješavanja i razini stresa koju zadatak izaziva.
- Potaknite ih na određivanje niza koraka koji su potrebni za dovršavanje dugoročnih projekata.
- Pomozite im logično rasporediti zadatke. Na primjer, prije nego što potraže nepoznate riječi u rječniku neka ih prvo poredaju po abecedi.
Sredstva za određivanje prioriteta
- Naučite djecu pregledavati domaću zadaću i prikupljati materijale prije nego što krenu raditi kako bi već tada sve bilo pripremljeno.
- Spremite najčešće korištene predmete na lako dostupno mjesto.
Održavajte jednostavnost, relevantnost i stvarnost
Imajte na umu sljedeće općenite stavove i pristupe kada učite dijete kako se organizirati i odrediti prioritete dok ispunjava školske obaveze ili općenito u životu:
-
Pozivajte se na osobno poznavanje vaše djece – njihovu osobnost, prednosti i izazove. Uzmite u obzir kako vaše dijete razmišlja i radi.
-
Prvo se usredotočite na kratkoročne strategije povezane sa specifičnim zadacima.
-
Započnite s malim pomacima. Pomozite djetetu uvidjeti kako i najmanji pomaci mogu olakšati život.
-
Neka bude jednostavno. Pomozite djetetu održati fleksibilnost jer se dječji prioriteti mijenjaju isto kao i učiteljski zahtjevi. Zahtijevajte brze i lake načine organiziranja: jednostavni planer kojeg vi i vaše dijete redovito pregledavate, rutinsko popunjavanje i pražnjenje ruksaka, dnevni raspored domaće zadaće, učenja i provjera.
-
Surađujte s djetetom i učiteljicom. Surađujte kako biste razvili sustav organizacije koji odgovara vašem djetetu. Potičite ih na izražavanje svog mišljenja i prioriteta. Uostalom, niti jedna organizacijska metoda neće biti uspješna ukoliko ju vaše dijete ne želi koristiti.
-
Budite (iskreni) primjer. Pokažite vašem djetetu važnost organizacije i u svom životu. Istaknite kako popis za kupovinu daje smjernice za odlazak u samoposlugu. Ukoliko se pri organizaciji oslanjate na popise, organizatore ili aplikacije na svom pametnom telefonu, razgovarajte s djetetom o tome kako funkcionira (ili ne funkcionira) vaš sustav organizacije. Iskreno izrazite frustraciju koju organizacija izaziva kako bi vaše dijete shvatilo da je organizacija vještina koju mnogo ljudi – čak i odrasli – pokušavaju svladati.
-
Stvorite ugodnu rutinu. Ljudi razvijaju rutinu i navike koje ih vode kroz dan. Vaše dijete imat će velike koristi od saznanja što može očekivati tijekom tipičnog školskog dana i tjedna. Praćenje domaće zadaće i zadataka svakodnevnim zapisivanjem u planer djetetu služi kao vizualni podsjetnik što treba raditi.
-
Zajedno s vašim djetetom uživajte u stečenim nagradama. Učenici s poremećajem učenja i poremećajem pažnje/hiperaktivnim poremećajem trebaju više vremena i vježbe da bi razvili ove vještine. Ali jednom kada usvoje ove navike, bit će nagrađeni s boljim školskim uspjehom, više vremena za zabavu i osjećajem ponosa i uspješnosti.
PREBACIVANJE/ FLEKSIBILNO RAZMIŠLJANJE
Kognitivna fleksibilnost ili sposobnost fleksibilnog razmišljanja i promjene pristupa temeljna je izvršna funkcija za učenje i uspjeh u školi.
Učenici koji imaju problema s prebacivanjem (kognitivnim shiftingom) također se bore s neočekivanom promjenom u njihovim rasporedima, rutinama ili domaćoj zadaći te ih roditelji i učitelji mogu smatrati rigidnima, tvrdoglavima ili ograničenima.
Zašto je fleksibilno razmišljanje tako važno za akademski uspjeh?
Kako učenici napreduju kroz razrede te školsko gradivo postaje složenije, moraju znati interpretirati informacije na više od jednog načina i mijenjati svoje pristupe i strategije kada je to potrebno. Na primjer:
- Razumijevanje pročitanog zahtjeva od učenika detaljno istraživanje glavne teme i detalja koji ju podržavaju te provjeravanje i organiziranje informacija dok čitaju.
- Pismeno izražavanje iziskuje balansiranje između važnih koncepata i osnovnih ideja zajedno s detaljima koji ih podržavaju, a koje učenik pismeno želi podijeliti.
- Aritmetička sposobnost obuhvaća prebacivanje između značenja riječi, postupaka i operacije.
- Znanost i povijest zahtijevaju od učenika korištenje činjenica iz konteksta kako bi odredili prioritete i usredotočili se na najvažnije informacije.
- Učenje stranih jezika podrazumijeva balansiranje između učenikovog materinjeg jezika i jezika kojeg trenutno uči.
- Učenje i pisanje ispita zahtijevaju preispitivanje tema ili problema koji su prezentirani u različitim oblicima.
Koje su prednosti bilingualnosti?
Kako možete pomoći djetetu fleksibilnije razmišljati?
Ako je vašem djetetu potrebna pomoć za fleksibilnije razmišljanje možete pokušati s upoznavanjem sljedećih strategija za dnevne aktivnosti kod kuće koje uključuju vrijeme pisanja zadaće i boravka s obitelji (ili nasamo):
- Aktivnosti koje uključuju riječi s više značenja, kategorije riječi i numeričke zagonetke kod djeteta mogu razviti fleksibilan pristup jeziku i brojevima od predškolskog uzrasta pa na dalje.
- Vizualiziranje i rasprava o šalama, zagonetkama, igrama riječi i višeznačnicama mogu pomoći djeci prepoznati dvosmislenosti u jeziku koja utječe na značenje i potiče važnost korištenja činjenica iz konteksta prilikom čitanja.
- Čitanje s razumijevanjem: Kad se vaša djeca susretnu s riječima i rečenicama koje ne razumiju, potaknite ih da prestanu s čitanjem i postave si ključna pitanja kao što su: „Postoji li riječ ili fraza koja može imati više od jednog značenja? Mogu li istaknuti druge dijelove rečenice kako bi promijenio njezino značenje?“.
- Pismeno izražavanje: Ukoliko vaše dijete zapne na pismenom zadatku, potaknite ga na korištenje strategije za organiziranje i određivanje prioriteta informacija. Neki alati koji im mogu pomoći su grafički organizatori, koji djeci omogućuju prebacivati se s glavnih ideja na detalje koji ih podržavaju, te sustav pisanja zabilješki u tri stupca kako bi se zabilježile osnovne teme, koncepti ili pitanja u prvom stupcu, relevantni detalji u drugom te strategija za pamćenje (kao što je slika) u trećem stupcu.
- Matematika: Ukoliko djeca pokušaju riješiti matematičke probleme samo na jedan način, pokažite im kako pronaći učinkovitije alternativne pristupe. Različiti oblici matematičkih zadataka djeci pomažu uvidjeti da se prezentacija problema može razlikovati na nastavi, u domaćoj zadaći i na testu. Ukažite im da je potrebno prebacivati se s jedne operacije (npr.. zbrajanje) na drugu (npr. oduzimanje). Neka si postave pitanja kao što su: „Znam li još koji način rješavanja problema? Jesam li se već susretao s nečim sličnim? Je li ovaj problem isti ili sličan prethodnom?“.
- Učenje za testove i kratke provjere znanja: Pokažite djeci kako izvući i zapamtiti informacije iz više izvora (udžbenika, domaće zadaće i bilješki).
Testovi sa višestrukim izborom odgovora zahtijevaju usredotočivanje na detalje i činjenice, dok esejska pitanja više ovise o načinu prenošenja priče nego o samom „bubanju“ detalja.
U različitim školskim predmetima mogu biti potrebne drugačije strategije učenja. Na primjer, pregledavanje osnovnih ideja u bilješkama i udžbenicima dobra je priprema za test iz povijesti, ali rad na nastavi i zadacima za domaću zadaću važniji je za pisanje testa iz matematike.
Ako im date dovoljno vremena, strpljenja i vježbe pomažete im fleksibilnije razmišljati što će im zauzvrat omogućiti da uče više i postižu bolje uspjehe u školi.
RADNO PAMĆENJE
Sjećate se dana kada vam je netko na brzinu izgovorio telefonski broj, a vi ste se nadali da ćete se sjetiti niza brojeva dok ga budete pozivali?
To je bilo radno pamćenje koje igra glavnu ulogu pri učenju u našem svakodnevnom životu. Radno pamćenje nam je važno jer nam koristi kao temeljna podrška za izvršne funkcije.
Ako je slabo, može biti kamen spoticanja za bilo koga. Možete učiniti nekoliko koraka kako biste pomogli djetetu sa slabim radnim pamćenjem bez obzira postoji li problem s učenjem i pažnjom ili ne. Prvo morate razumjeti što je radno pamćenje i zašto je važno.
Što je radno pamćenje?
„Pomaže nam zadržati informaciju u glavi dok ju koristimo za dovršavanje zadatka ili svladavanje izazova.“
„Radno pamćenje je post-it našeg mozga!“
„Ono je kao mentalna manipulacija. Kada se pojavi informacija, procesirate ju u isto vrijeme dok ju pamtite.“
Djeca ovu vještinu koriste prilikom rješavanja matematičkih izračuna ili slušanja priče. Dok rade s brojevima moraju ih zadržavati. Moraju se prisjećati dijelova događaja te razmišljati o čemu se radi u priči.
Vrste radnog pamćenja
Postoje dvije vrste radnog pamćenja:
- Verbalno (slušno) radno pamćenje koristi slušni (fonološki) sustav. Djeca ove vještine koriste u situaciji kada moraju pratiti niz koraka verbalnih uputa. Međutim, ako postoje poteškoće, možda neće biti u mogućnosti zadržati upute u glavi dok rade s njima čak i ako u potpunosti razumiju što trebaju raditi. Ostali zadaci koji zahtijevaju upotrebu verbalnog radnog pamćenja su učenje jezika i zadaci razumijevanja. Slušno radno pamćenje obično više utječe na učenje nego vizualno-spacijalno, zato što je učenicima teško nadomjestiti što se većina informacija u školi prenosi verbalno.
- Vizualno-spacijalno radno pamćenje je nešto kao podloga za skice u našem mozgu. Ona nam omogućuje nešto zamisliti i zadržati u “oku mozga”. Učenici ovu vještinu koriste za rješavanje matematičkih zadataka te za pamćenje uzoraka, slika i dijelova nekog događaja. Možda će ju koristiti kako bi zapamtili izgled učionice prvih par tjedana škole. Ako se njezin deficit ne identificira, ona može biti tempirana bomba za nerazumijevanje. Na primjer, može izgledati kao da dijete jednostavno ne obraća pozornost.
Kako je radno pamćenje povezano s učenjem i pažnjom?
Radno pamćenje može biti ključni problem za djecu s poremećajem pažnje/hiperaktivnim poremećajem, ali veća je i vjerojatnost da će djeca sa slabijim radnim pamćenjem imati poteškoća s učenjem. Poteškoće s radnim pamćenjem u školi se mogu pojaviti nešto kasnije kada se počnu koristiti izvršne funkcije razumijevanja i analize. Kao što možete i pretpostaviti, ako dijete ima poteškoća u učenju, slabo radno pamćenje može biti dodatna sol na ranu.
Na primjer, jedan petaš koji još uvijek preispituje riječi dok čita, snažno će se osloniti na radno pamćenje kako bi nadoknadio nedostatak. Za sustav radnog pamćenja to predstavlja veliki pritisak. U ovom stadiju želite da vaša djeca čitaju automatski – da mogu pogledati u riječ i prepoznati ju bez obraćanja pozornosti ili bez korištenja radnog pamćenja kako bi obavila taj zadatak. Tako da ovaj proces može postati mukotrpan za dijete koje mora kompenzirati ovaj nedostatak, a ne može se osloniti na radno pamćenje.
Kako se mogu uočiti poteškoće s radnim pamćenjem?
Kako biste prepoznali ima li vaše dijete poteškoće s radnim pamćenje, prvo pratite znakove (ili pitajte učiteljicu da to učini). Djeca koja imaju poteškoća s radnim pamćenjem mogu pokazivati sljedeća ponašanja:
- Napuštaju aktivnosti prije nego što su ih dovršila.
- Čini se kao da često sanjare.
- Bezuspješna su u dovršavanju zadataka.
- Podižu ruku kako bi odgovorila, ali zaboravljaju što su htjela reći (što je tipično za petogodišnjaka, ali ne i za jedanaestogodišnjaka).
- Neadekvatno miješaju stvari – na primjer dvije različite rečenice.
- Zaboravljaju kako završiti aktivnost koju su započeli, iako je učiteljica objasnila korake.
Kako pomoći djetetu sa slabim radnim pamćenjem?
Mnogo je načina kako pomoći djetetu sa slabim radnim pamćenjem – od učenja kako da kompenziraju nedostatak do promjene životnog stila. U nastavku se nalaze tehnike koje možete isprobati (ili podijeliti s učiteljicom vašeg djeteta):
- Prepoznajte djetetove nedostatke, ali iskoristite njegove prednosti. Ako vaše dijete ima dobre vizualno – spacijalne vještine, pokušajte problemske zadatke iz matematike prikazati dijagramom. Na primjer, za zbrajanje i oduzimanje koristite kocke.
- Pomozite im pronaći način kako nadomjestiti nedostatak. Rascjepkajte informacije. Time oduzimate manji dio kapaciteta radnog pamćenja. Na primjer, radije im zadajte jednu ili dvije upute nego čitav niz. Ako imaju slabo slušno radno pamćenje, nemojte očekivati da će se na njega osloniti u važnim stvarima. Potičite ih da brane svoje potrebe te da učiteljicu pitaju za ovakav oblik “upravljanja” informacijama.
- Potičite ono što funkcionira. Pomozite djeci potaknuti svijest o vlastitom radnom pamćenju te identificirati koje strategije funkcioniraju u određenim situacijama. Potaknite ih na ponovno korištenje onoga što funkcionira.
- Koristite radno pamćenje kao reflektor za planiranje rada. Odvratite ih od obavljanja više stvari odjednom (“multitaskanja”) te koristite radno pamćenje kao reflektor za fokusiranje na samo jednu stvar i prelaženje s jedne aktivnosti na drugu. Neka obave jednu aktivnost, stanu i prebace se na drugu, a tek onda eventualno vrate na prethodnu, i tako dalje. Kada su ovako pažljiva, djeca se prije mogu fokusirati na jednu misao nego kada su opterećeni bujicom različitih misli odjednom.
SAMOKONTROLA/ SAMOPROVJERA
Samokontrola je izvršna funkcija koja od učenika zahtjeva prepoznavanje kada i kako koristiti specifičnu strategiju, preispitivanje efikasnosti iste te njezino prilagođavanje zadatku.
Samokontrola podrazumijeva svijest o tome koji je njihov zadatak, kako mu pristupaju, a isto tako i koji je mogući ishod njihova truda.
Zašto je samokontrola važna za akademski uspjeh?
Kako učenik napreduje prema višim razredima, strategije samokontrole i samoprovjere postaju sve važnije. Na primjer:
- Čitanje s razumijevanjem obuhvaća kontroliranje i dekodiranje rječnika (mehanizam riječi) uz praćenje osnovnih ideja i detalja (značenje).
- Pisanje se odnosi na razumijevanje zadatka, planiranje i organiziranje pristupa, povezivanje osnovnih ideja (ili tema) sa detaljima i činjenicama, uz istovremeno ispravljanje strukture rečenice, pravopisa i gramatike, te na samom kraju provjeravanje odgovara li završeni proizvod ciljevima zadatka.
- Matematika od učenika zahtjeva nadziranje načina rješavanja problema (kao što je korištenje odgovarajuće operacije), razumijevanje koncepata te provjeravanje odgovara li rješenje na pitanje.
- Znanost i povijest pozivaju se na učeničko razumijevanje koncepata, rječnika (znanstveni izrazi) i detalja (povijesni datumi).
- Domaća zadaća uključuje razumijevanje zadataka, kontroliranje završnih rokova, organiziranje materijala i pregledavanje točnosti.
- Učenje i pisanje testa odnosi se na nadziranje onoga što je učenik već naučio, što još treba naučiti i na koji način te pregledavanje pogrešaka u dovršenom radu.
Djeca i tinejdžeri koji razviju sposobnost samoprovjere
mogu postati samostalni, učinkoviti i uspješni učenici.
Što je s učenicima koji imaju poteškoća u učenju?
Učenici s poremećajem učenja i poremećajem pažnje/hiperaktivnim poremećajem imaju poteškoća i sa uspješnom samokontrolom. Oni ne mogu učinkovito provjeravati i ispravljati svoj rad. Često gube smisao svojih ciljeva. Nisu u mogućnosti odabrati najbolju strategiju za određeni zadatak i ne mogu tako jednostavno uočiti pogreške. Umjesto toga mogu izgubiti sate radeći, a da samo postanu frustriraniji zato što često:
- nisu svjesni pristupa koji koriste da bi izvršili zadatak;
- ne znaju prepoznati da su zapeli na nečemu i da moraju promijeniti pristup kako bi uspješno obavili zadatak;
- ne mogu samostalno kontrolirati i prilagoditi strategije koje koriste;
- ne znaju samostalno pregledati i korigirati pogreške.
Kako možete pomoći svome djetetu da se samostalno kontrolira i provjerava?
Unutrašnji govor potiče razmišljanje i svijest o procesima učenja i primjene naučenog pa potičite djecu da razmišljaju naglas! Razgovorom o vlastitoj check-listi, pregledavanjem i prilagođavanjem planova te raspravom o tome kako izbjeći pogreške možete modelirati ovo ponašanje.
Kako možete pomoći djeci u samostalnoj kontroli domaće zadaće:
Čitanje s razumijevanjem
- Potičite dijete na čitanje pojedinačnih rečenica ili manjih dijelova teksta te da nakon toga provjeri razumijevanje pročitanog.
- Raspravom o likovima, korištenom stilskom jeziku i poveznicama između tema i detalja; naučite dijete kako pažljivo razmišljati o tekstu.
Pisanje
- Kako bi pratili napredovanje, pomozite djetetu pregledati zadatke i njihove ishode.
- Pomozite im pregledati svoje najčešće pogreške i na temelju toga napravite osobnu listu pogrešaka na koje treba pripaziti.
- Predložite im da promjene boju kemijske olovke kada mijenjanju ulogu iz pisca u osobnog lektora.
- Potaknite ih da čitanjem naglas ili računalnim sustavom za tvorbu govora (tehnologijom “text- to- speech”) pregledavaju strukturu i gramatiku napisanih rečenica.
Matematika
- Pokažite učenicima kako provjeriti točnost zadatka koristeći obrnute matematičke postupke, kalkulator i sl.
- Pomozite im izraditi osobna pomoćna sredstva kako bi se prisjetili prošlih pogrešaka na testovima, npr. Jesam li provjerio predznak? Jesam li riješio sve korake u zadatku?
Zadaća
- Pomozite učenicima naučiti pjesmice ili brojalice koje će ih podsjetiti da spreme sve knjige, bilježnice i pribor pri odlasku iz škole i pri polasku u školu.
- Potaknite ih da steknu naviku samoprovjere kod pisanja zadaće.
- Tijekom pisanja zadaće neka im bude vidljiv sat kako bi mogli kontrolirati vrijeme potrošeno na različite zadatke i aktivnosti.
Učenje i provjera naučenoga
- Neka imaju planer u kojem mogu vidjeti raspored obavljanja važnih aktivnosti uključujući vrijeme za učenje i vrijeme za odmor.
- Potaknite ih da naprave listu „Ne zaboravi” rečenica, akronima i važnih pojmova, kako bi ih se prisjetili prije testa.
- Pokažite djetetu kako može koristiti nekoliko stupaca u bilježnici za učenje sadržaja, npr. jedan stupac za glavne pojmove, drugi za detalje, a treći kao podsjetnik.
Problemi s izvršnim funkcijama nisu samo karakteristični za školsku djecu, već se i veliki broj odraslih bori s njima. Potrudite se prepoznati kod sebe određene nedostatke te uložite truda da potražite pomoć ili da se motivirate da naučite kako biti uspješniji u svakodnevnom funkcioniranju. Tako ćete moći prepoznati problem i kod svog djeteta, te kvalitetnije raditi na rješavanju i suočavanju.
Čitanje naših članaka je svakako dobar prvi korak za to.