Motivacija je jedna od komponenata izvršnih funkcija, a njezin nedostatak dovodi do izvršne disfunkcije. Različiti aspekti izvršnih funkcija – emocije, pažnja i ponašanje – razvijaju se zajedno i utječu jedni na druge. Kod djeteta s izvršnom disfunkcijom može ih biti teško razlikovati. Nabrojat ćemo neke “kradljivce” motivacije vašeg djeteta.
DETEKTIRANJE PROBLEMA
Postoje standardni testovi koje stručnjaci koriste kako bi otkrili probleme s motivacijom, međutim, nabrojat ćemo nestandardne načine koji vam mogu pomoći u otkrivanju uzroka problema kod vaše djece. Kada primjećujete da dijete odugovlači s pisanjem zadaće, nikako da započne rješavati zadaću, dobro je proučiti zašto do toga dolazi.
Razumiju li ono što ih pitate? Njihovo razumijevanje možete provjeriti tako da ih pitate da vam ponove upute.
Znaju što trebaju učiniti, ali ne znaju kako to učiniti? Pokušajte im dati upute, npr. prvo trebaš učiniti ovo, a onda tek ovo.
Brzo se naljute i izgube motivaciju? To se događa jer isti dio mozga regulira emocije i utječe na motivaciju i druge izvršne funkcije.
Nedostatak motivacije? Znaju kako nešto učiniti, ali ih nije briga za to ili smatraju da od toga nemaju koristi. Ako nemaju problem s razumijevanjem ili vještinama potrebnim za određeni zadatak, onda je krivac motivacija.
KAKO MOTIVIRATI DJECU?
Kada ste otkrili problem, pokušajte sljedeće:
- Ako ne razumiju što im govorite, pokušajte pojednostaviti, osvježiti ili konkretizirati vaše upute. To je osobito važno kod djece s problemima radnog pamćenja i onima s teškoćama u učenju.
- Budite sigurni da oni mogu učiniti ono što tražite od njih. Izaberite zadatak prikladan njihovim sposobnostima i vještinama kako bi ga oni mogli izvršiti. Ovo će im pomoći razviti intrinzičnu motivaciju.
- Ako imaju problem sa započinjanjem zadataka, pokušajte im ponuditi planer za njihove zadatke. Kada ih upitate: “Gdje ti je planer?”, promatrajte hoće li ga izvaditi i započeti sa zadatkom bez traženja dodatnih uputa za njegovo izvršavanje.
- Percepcija izazova, također, utječe na mogućnost djeteta da izvrši određeni zadatak. Odnosno, ako percipiraju zadatak teškim, iako imaju sposobnosti izvršiti ga, motivacija prestaje. Npr. imate dvije liste zadataka, na jednoj se nalazi 10 jednostavnih zadataka, a na drugoj jedan složeniji zadatak. Djetetu s izvršnom disfunkcijom lista s jednim složenijim problemom može se učiniti jednostavnijim jer sadrži samo jedan zadatak.
- Usmjerite se na zadatke koji uključuju interese i hobije vašeg djeteta, pa čak i kada to nisu školski predmeti koje dijete ima u školi.
- Kad god je moguće, ponudite djeci izbor. To uključuje izbor onoga što će učiniti i na koji način će to učiniti. Autonomija motivira.
- Ponudite im nagradu koja će ih osobno motivirati da riješe određeni zadatak. Nagrada može biti u obliku igranja računalne igrice i sl.
- Pohvalite djetetov uradak. Budite specifični pohvaljujući djetetove vještine odabira strategija i ulaganje truda u izvršavanje zadatka. Fokusirajte se da pohvaljujete djetetov proces, ne inteligenciju ili talent. Budite iskreni i ne pretjerujte, jer djeca znaju kada zaslužuju pohvalu.
- Šaljite poruke koje govore: “Ti si osoba koja se razvija i mene zanima tvoj razvoj.”; ne poruke koje govore: “Imaš nepromjenjiva obilježja i ja ih ocjenjujem.”
Potrebno je vrijeme, strpljenje i praksa
kako biste otkrili najuspješniji način
motiviranja djeteta.
EMOCIONALNA REGULACIJA
Izvršna disfunkcija i ponašanje (Izljevi bijesa, ispadi i sl.)
Izvršne funkcije pomažu nam kontrolirati naše impulse i emocije, biti fleksibilan, planirati i organizirati. Ove kognitivne vještine značajne su za naše učenje, ali utječu i na svakodnevno ponašanje. Djeca s teškoćama u izvršnim funkcijama imaju poteškoća kada se trebaju prikladno ponašati u školi, kod kuće i u drugim situacijama.
Ponašanje i kontrola emocija
Mnoga djeca s teškoćama u učenju i poremećajem pažnje/hiperaktivnim poremećajem koja imaju problema s izvršnim funkcijama imaju problema i s emocijama i ponašanjem. Poznata su kao djeca koja stvaraju nevolje. Oni na sve pretjerano reagiraju, bilo dobro ili loše, impulzivna su i sklona izljevima bijesa. Loše se nose s promjenom i često ne mogu kontrolirati svoje emocije. Nedostaju im izvršne funkcije povezane sa socijalnim i emocionalnim razvojem, uključujući kontrolu ponašanja, fleksibilnost i samokontrolu. Važno je razmotriti kakav utjecaj izvršna disfunkcija ima na dječje ponašanje. Ovo će vam pomoći da ih prestanete okrivljavati za svako neprikladno ponašanje te im pomognete poboljšati izvršne funkcije i ponašanje. Zapamtite da se izvršne funkcije razvijaju postupno, a ne odjednom.
Kontroliranje ponašanja i emocija
Svi se ponekad ponašamo impulzivno i za to se ispričamo. Svaki put kada pretpostavite posljedice svojeg ponašanja ili se suzdržite od neprimjerenog ponašanja, vježbate kontrolu emocija, a to je izvršna funkcija. Ovo predstavlja ogroman izazov djeci s izvršnom disfunkcijom. Djeca koja teško kontroliraju svoje ponašanje imaju i teškoća s kontroliranjem govora. Teško im je zaustaviti se i razmisliti.
Nisu naučili zapitati se: Što se ovdje događa? Kada mi se to dogodilo prošli put, kako sam reagirao? Ako kažem ili napravim nešto, hoće li to olakšati ili otežati cijelu situaciju? Imaju teškoće u praćenju uputa i pravila, te im je teško sjediti mirno i poslušno u razredu.
Kontrola emocija je usko povezana s kontrolom ponašanja.
Kad vam dijete nije pozvano na rođendansku proslavu ili kad dobije kaznu zbog prebrze vožnje, frustracija, ljutnja pa čak i strah su normalne reakcije. Međutim, izljevi bijesa ili svađanje s policajcem su neučinkoviti i autodestruktivni načini reagiranja. Sposobnost kontrole emocija vrlo je značajna izvršna funkcija koja nam pomaže izbjeći teškoće u različitim interpersonalnim situacijama.
Djeca koja imaju poteškoća s kontrolom emocija imaju nisku toleranciju na frustraciju. Oni mogu pretjerano reagirati u situacijama koje ostalu djecu uopće ne pogađaju. Bez mogućnosti kontrole emocija njihovo ponašanje može eskalirati u bijes, suze ili povlačenje. Čak i sreću mogu doživljavati drugačije.
FLEKSIBILNOST I SAMOKONTROLA
Pogoršava li se ponašanje vašeg djeteta tijekom školskih praznika, kada nema njihovih naučenih rutina? Ima li vaše dijete poteškoća s razumijevanjem “unutarnjeg” i “vanjskog” glasa? Ove poteškoće mogu biti povezane s izvršnim funkcijama: kognitivna fleksibilnost ili sposobnost fleksibilnog razmišljanja i promjena pristupa problemima. Svaki put kada promijenite aktivnost znate da postoje drugačija pravila ponašanja koja se od vas očekuju. Nećete se ponašati na isti način na sastanku sa šefom ili kad ste na ručku s kolegama s posla. Djeca koja imaju problema s ovom vrstom izvršne funkcije, teško prilagođavaju pravila na različite situacije. Npr. trčanje je prihvatljivo za vrijeme odmora, ali ne u hodnicima škole. Djeca s poteškoćama u izvršnim funkcijama jednako se ponašaju i za vrijeme odmora i u učionici i stoga upadaju u nevolje.
Evo nekoliko savjeta:
Budite sigurni da su djeca dobila sveobuhvatnu procjenu – uključujući aspekte izvršnih funkcija i ponašanje. S obzirom na rezultate procjene, vi i osoblje škole možete odrediti najznačajnije vještine na kojima je potrebno raditi.
Usredotočite se na one vještine koje mogu poboljšati ponašanje djeteta, ali i njihov školski uspjeh. Komunicirajte s učiteljima i ostalim djelatnicima u školi o tome kako možete pomoći u regulaciji ponašanja svoga djeteta. Vi i školski psiholog možete raditi na istom problemu u isto vrijeme, stoga je važno da jedno drugom pružate podršku.
Postavite jasna i dosljedna pravila. Djeca moraju znati koja ponašanja nisu poželjna (npr. nasilje, ruganje, vrijeđanje, samoozljeđivanje, ozljeđivanje drugih itd.). Razgovarajte o posljedicama kršenja pravila i budite dosljedni u primjenjivanju istih. Izljeve bijesa i slične probleme rješavajte zajedno. Istraživanja pokazuju da je najbolji način promjene i poboljšanja djetetovog ponašanja, pružanje roditeljske potpore.
Djeca i mladi trebaju dodatnu pomoć u mnogim aspektima svog života, uključujući razvoj samokontrole, fleksibilnosti i osjetljivosti na svoje i tuđe osjećaje.
Vaša pomoć u razvoju prethodno nabrojanih vještina bit će im od velike važnosti.
Koje poruke gase motivaciju (klik na link)
Tako si brzo to naučio. Ti si tako pametan.
Pogledaj ovaj crtež. Marta, nije li drugi Picasso?
Tako si briljantan, dobio si peticu čak i bez učenja.
Ako ne naučim nešto brzo, to znači da nisam pametan.
Neću ni pokušati nacrtati nešto teže jer će vidjeti da nisam Picasso.
Bolje da prestanem učiti jer inače neće misliti da sam briljantan.
Djeca vole pohvale, osobito kada im hvalite talent i inteligenciju, no zbog toga se osjećaju samo nakratko dobro. Jer stvaramo ideju: Ako uspjeh znači da sam pametan, neuspjeh znači da sam glup.
Primjer kada dijete ne doživi uspjeh:
Djevojčica nije pobijedila na natjecanju u gimnastici i bila je shrvana. Što biste vi kao roditelji njoj rekli?!
- Da vi mislite da je bila najbolja?
- Da nije pravedno što nije osvojila medalju?
- Uvjeravali je da gimnastika i nije toliko važna?
- Rekli joj da ima sposobnosti i da će idući put sigurno biti bolja?
- Rekli joj da nije zaslužila pobjedu?
Što zapravo govori svaka od gore navedenih poruka?
- Poruka je neiskrena.
- Svaljujete krivnju na drugoga. Učite ju da optužuje druge za svoje nedostatke.
- Učite je da omalovažava stvari ako odmah nije briljirala u njima.
- Najopasnija poruka! Ako imamo sposobnost, da li je ona sama dovoljna da pobijedimo? Učimo je da ne treba ulagati trud.
- Točan odgovor!
Njen otac joj je rekao: “Znam kako se osjećaš. Veliko je razočaranje kada se nadaš nečemu i pokažeš sve što znaš u svojoj izvedbi, a ipak ne pobijediš. Ali znaš, zapravo još nisi zaslužila pobjedu. Tamo je bilo puno djevojčica koje se duže od tebe bave gimnastikom i koje su puno više vježbale. Ako je to nešto što želiš, onda se za to moraš stvarno i potruditi. Ako se želiš sa gimnastikom baviti iz zabave, to je sasvim u redu. Ali ako želiš briljirati na natjecanjima, onda moraš više raditi.”
Djevojčica je na idućem natjecanju osvojila 5 medalja u pojedinačnim disciplinama i bila je ukupna pobjednica tog natjecanja.
Otac joj nije samo rekao istinu, već ju je naučio kako da nauči nešto iz svog neuspjeha i što da učini u budućnosti da bi uspjela. Suosjećao je s njenim razočaranjem, no nije joj davao lažne utjehe koje bi dovele do još većeg razočaranja u budućnosti.
Priča je preuzeta iz knjige autorice C. S. Dwek: Mentalni sklop; i preporuka je roditeljima da svakako pročitaju prvo i sedmo poglavlje koje donosi informacije o tome kako mentalni sklop, koji može biti statičan ili razvojni utječe na motivaciju.
Pročitajte kako jačati i motivirati poželjna ponašanja kod djece.
