Kažu da deset pohvala na jednu kritiku čini odličnu stvar, no je li to stvarno tako? Postoje pravila kako koristiti pohvalu i u kojim situacijama da bi njen učinak bio dugotrajno pozitivan.
U ovom tekstu ćemo vidjeti koje su pozitivne strane pohvale ako se koristi pravilno i ako se njome potiče intrinzična motivacija i pozitivna ponašanja, te kakav može biti negativni ishod ako se pohvala koristi učestalo, neprimjereno i neautentično, te tako stopira razvoj intrinzične (unutarnje) motivacije (prikaz u tablici). Prikazat ćemo kako to utječe na djetetov razvoj unutarnjeg govora i slike o sebi. Ako koristite pohvale, no primjećujete da one baš i nemaju efekta kod djeteta, proučite tablicu, moguće je da nešto radite krivo. U svom radu često čujem roditelje koji kažu: “Stalno ga pohvaljujem, no on je sve gori i gori”. Tada s roditeljem dođemo do odgovora da pohvalu daje usput, da ni ne kaže za što ga pohvaljuje, da zapravo ne misli to što je rekao, da se želi samo riješiti djeteta, da nije ni čuo dijete, da pretjeruje u tome, da mu govori da je pametan, najbolji, savršen, najljepši, najjači, najpametniji (što nije pohvala). Kod djeteta se javlja ili pretjerana samouvjerenost (lažna), ili dijete čini nesigurnim da loše reagira na negativnu kritiku i ne snalazi se emocionalno u takvim situacijama.
Pohvala je pozitivna kritika koja signalizira da je nešto dobro napravljeno.
|
Prikaz korisnih i štetnih mehanizama koje dijete može razviti nagrađivanjem putem pohvale: |
|
| Korisni mehanizmi | Štetni mehanizmi |
| Poticanje efikasnosti. | Dovodi do osjećaja niske sposobnosti, ako se daje za lagane zadatke. |
| Razvoj osjećaja kompetencije i autonomije. | Nerazvijanje vrijednosnog sustava (djeca se ponašaju na određeni način samo zbog nagrade, neće vrijeđati ili neće zapostaviti zadaću samo ako će dobiti nagradu). |
| Stvara pozitivne osjećaje i pozitivnu sliku o sebi. | Može narušiti samovrednovanje (djeca ne nauče procjenjivati svoju uspješnost bez vanjske nagrade – pohvale) i na negativnu kritiku reagiraju loše. |
| Jača pozitivne emocionalne reakcije na događaje i okolinu. | Stvara pritisak i potiče ovisnost o vanjskim kritikama (dijete ne uspijeva odraditi zadatak jer iščekuje vanjsku reakciju na svoj napredak) – anksioznost pri izvršavanju zadatka. |
| Potiče angažiranost za obavljanje zadatka. | Vjeruju da je uzrok pozitivnih ishoda sreća, a ne oni sami i osobni trud (atribucijske pogreške). Prošao sam ispit jer je bio lagan.
|
| Podupire kvalitetno suočavanje s problemima. | Proizvodi čisti instrumentalni fokus – dijete radi samo da bi nešto dobilo (nagradu).
|
| Daje motivacijske informacije o izvrsnosti. | Dovodi do nelagode i neprihvaćanja pohvale ako je neiskrena. Jednom kada nauče na neiskrene pohvale, percipiraju i vjeruju da drugi daju neiskrene pohvale. |
| Pomaže djeci da reguliraju uključenost u zadatak. |
Potiče ekstremno vrednovanje sebe (precjenjivanje) u odnosu na druge (čak i ako to nije slučaj). |
Možete motivirati drugu osobu putem straha (kazne) ili nagrade (u ovom slučaju pohvale), no sve je to kratkog trajanja. Trajno rješenje je razvoj samomotivacije. Ne da radimo nešto samo zbog vanjskih utjecaja, već da sami znamo zašto radimo to što radimo, na koji način nas to ispunjava i koje životne vrijednosti njegujemo. Osoba postiže stabilnu sliku o sebi kada joj omogućimo samostalni razvoj i promišljanje o sebi.
Kako biti autentičan s djecom?
Odgoj, osobni primjer i kvaliteta života koju roditelji pružaju od velikog su utjecaja na intelektualni, emocionalni i socijalni razvoj djeteta. Dijete treba biti u mogućnosti izraziti svoje sposobnosti i imati osjećaj sigurnosti da će ga se razumjeti i podržati. Svaki roditelj bi se trebao truditi upoznavati svoje dijete, biti ponosan na njega i primjećivati njegov napredak i trud kroz svakodnevne aktivnosti. Sigurna privrženost kod djece rezultira zdravim identitetom, samopoštovanjem i samostalnosti, osigurava prosocijalna i moralna ponašanja kao što su empatija, suosjećanje i savjest.
Još davne 1965., psiholog Ginott je zaključio da je pohvala kao penicilin u medicini – moramo paziti na vrijeme kada ćemo je dati, na doziranje i na moguće alergijske, štetne nuspojave. Kako paziti na sve to i razviti korisne mehanizme kod djece putem pohvale?
Pohvaljujte, i to odmah. Ako je pohvala dana na pravi način pohvala pruža djeci povratnu informaciju i poticaj. No, ako je dana na pogrešan način, pohvala bi mogla postati uvjetovana – ako –onda nagrada koja može ugušiti kreativnost i zatomiti intrinzičnu motivaciju.
Pohvale su djelotvorne samo kada su iskrene, inače mogu djelovati sasvim suprotno. Niste li iskreni ljudi će vrlo brzo osjetiti prevaru i vaše htijenje da samo izvučete osobnu korist. Suprotno tome, iskrenoj pohvali ljudi će vjerovati, osjećat će se dobro i njihovo samopoštovanje će porasti.
Vrlo važno je da pohvala ne sadrži nikakvu kritiku. Mnogi ljudi skloni su dati pohvalu s neizbježnim “ali…”. Takva pohvala potpuno gubi smisao.
Pohvale ne moraju biti samo verbalne. Mnogi neverbalni znakovi, kao što su osmijeh, zagrljaj, maženje i klimanje glavom djeluju kao pohvale.
Da bi kvalitetno davali pohvalu, nužno je da smo svjesni svojih vlastitih vrijednosti, što to želimo njegovati u svom životu i da konstantno radimo na sebi. Što bolje poznajemo sebe, sa svojim manama i vrlinama – to smo bolji u komunikaciji s drugima.
Ako se odnosite prema pojedincu onako kakav on jest,
on će ostati takav kakav je,
ali ako se odnosite prema njemu onako
kakav bi trebao biti i mogao biti,
on će postati onakav
kakav bi trebao i mogao biti.
(Goethe)
info@norvel.hr
