Da parafriziramo Anu Karenjinu, sve sretne osobe nalik su jedna na drugu, dok svaka nesretna osoba je nesretna na svoj način. 

 

Od loših emocija ne treba bježati, već ih trebamo koristiti kao putokaz. Svaka emocija nam ukazuje na nužnost donošenja određenih promjene u životu kako bi se bolje osjećali – dugoročno. Emocije i raspoloženja se javljaju s razlogom. Na primjer, ako imate šefa koji Vas zlostavlja i omalovažava na poslu Vaš osjećaj uznemirenosti je normalna reakcija na neadekvatne uvjete u kojima radite. Vaša je odluka hoćete li se usmjeriti na rješenje uzroka problema (npr. suprotstaviti se šefu ili promijeniti radno mjesto) ili usmjeriti se na svoje negativno raspoloženje (npr. koristiti psihoaktivna sredstva). Uvijek je lakše uzeti „tabletu za smirenje“, nego se suočiti s uzrokom problema. No, to dugoročno nije održivo i može dovesti do brojnih drugih problema. Negativno raspoloženje se rješava uklanjanjem uzroka problema. To je u svakom slučaju definitivno teži put, ali je zdraviji i dugoročniji. Na tom putu imate priliku za rast i razvoj.

 

Općenito, emocije i raspoloženja možemo podijeliti u dvije velike skupine: pozitivne (sreća, ljubav, interes, ponos, entuzijazam..) i negativne (strahbriga, tuga, ljutnja, zavist..). Svaka pojedina emocija se javlja s točno određenim razlogom. O emocijama i raspoloženju možemo razmišljati poput semafora. Dok se osjećate pozitivno, svijetli Vam zeleno svjetlo koje Vam signalizira da se nastavite baviti svojim dosadašnjim aktivnostima. Dok je sve u redu, dobro se osjećate i nemate razloga išta mijenjati. S druge strane, negativne emocije su poput crvenog svjetla. One signaliziraju da nešto nije u redu, te da biste trebali stati i razmisliti što i kako mijenjati. Stoga kažemo da nam emocije signaliziraju kojim putem krenuti. Loše raspoloženje je znak za uzbunu koji Vas priprema na značajne promijene u životu. Svi se mi povremeno loše osjećamo. Problem nastaje kada se loše osjećamo duži period i kada ne znam; zašto se tako osjećamo i kako se s tim osjećajem nositi.

 

Što mijenjati kada se loše osjećam?

Niti jedan tekst na internetu ili knjizi neće Vam ponuditi konkretan odgovor. Najbolji odgovor znate Vi sami, ali doći do tog odgovora nije jednostavno. Da je lako pronaći odgovor na problem koji Vas muči, ne bi toliko ljudi danas bilo pod stresom. Osobe koje duže vremena doživljavaju negativne emocije nalaze se u vrtlogu potencijalnih uzroka i negativnih misli. U takvoj situaciji je teško „od drveća vidjeti šumu“. Ponekad može pomoći razgovor s bliskom osobom, a nekad je ipak potrebna stručna pomoć.

Baš poput misli, postoje i ponašanja koja održavaju određeno negativno raspoloženje zbog čega se možemo „stalno vrtjeti u krug“. Kada se osjećamo loše, ili imamo misao da ćemo se u budućnosti isto tako osjećati, mi koristimo određene kontrolne strategije kako se nosimo s tim. Zbog pokušaja da stopiramo negativne misli, emocije… mi pokušavamo kontrolirati kako se osjećamo.

Osobe mogu koristiti izbjegavajuće strategije/ ponašanja:

  • Izbjegavanje, bijeg, odgađanje

Npr. ne ideš u kino kako bi izbjegao napad panike/ili tjeskobe; Ne ideš na tulum zbog straha koji imaš pri upoznavanju novih ljudi; Ne učiš da ti ne bude dosadno; Ne izlaziš na ispit, jer te je strah od loše ocjene; Ne tražiš posao, jer misliš da će biti teško. 

  • Distrakcije

Npr. dosadno ti je pa prekomjerno pušiš, jedeš, igraš igrice; Osjećaš se tužno, pa ideš u šoping; Zabrinut si za ispit, pa cijelu noć gledaš TV da ne bi mislio  o tome; Zatrpaš se poslom kako ne bi razmišljao o privatnom problemu koji te muči.

  • Umrtvljivanje

Npr. konzumiranje alkohola, droge i pretjerano spavanje.

 

Ili mogu imati strategije borbe:

  • Obuzdavanje, sprječavanje

Npr. Obuzdavamo neželjene misli ili osjećaje.

  • Obrambeni mehanizmi

Npr. Potiskivanje, negiranje, okrivljavanje drugih, projekcija, racionalizacija.

  • Raspravljaš sam sa sobom

Npr. Protestiraš: „Ne smije biti ovako, moram ovo spriječiti”; Pretjerano analiziraš (ruminiranje); Pretjerano se žališ drugima o svojim problemima.

  • Preuzimaš kontrolu govoreći si:

Npr. Razvedri se, misli  pozitivno, svakog dana u svakom pogledu sve više napredujem (a u biti se ništa značajno nije promijenilo).

  • Ponižavanje samog sebe

Npr. Idiote, ne budi tako jadan, zašto si kukavica, nesposoban si.

 

Sve ove strategije su uobičajene i u redu ako ih  povremeno koristimo. No kada primijetimo da ih učestalo koristimo, to može biti znak izbjegavanja suočavanja s problemom. Izbjegavanje problema s vremenom povećava određeni psihološki problemi i može dovesti do osjećaja bespomoćnosti. Kao krajnji rezultat, javljaju se još neugodniji osjećaji, izbjegavajuće strategije se još pojačavaju i ulazimo u začarani krug iz kojeg je sve teže izaći, a kvaliteta života se kontinuirano smanjuje.

 

Vratimo se na pitanje, što se može mijenjati. Mijenjati se mogu stavovi, vrijednosti, način razmišljanja, stil suočavanja sa stresom, ponašanje i odluke. Ponekad je situacija vrlo jednostavna i može se riješiti jednim razgovorom s osobom od povjerenja. No, neki problemi zahtijevaju suočavanje s izvorom problema. Na primjer, osobe koje su socijalno anksiozne (stidljivi, povučeni i osjetljivi na kritike) svoj problem ne mogu riješiti samo razgovorom, već je potrebno i postepeno izlaganje društvenim situacijama koje osobi stvaraju nelagodu. Osoba koja se boji izaći na ispit, u psihoterapijskom tretmanu se priprema za izlaganje kroz imaginaciju, nakon čega slijedi izlaganje u stvarnoj situaciji.

 

Neki problemi zahtijevaju stručnu pomoć. Npr. osobe koje imaju napade panike ili pretjerano brinu, mogu na neki način smanjiti simptome (psihofarmakologija, kontrolne strategije), no konačno suočavanje zahtijeva pronalazak uzroka. Bez toga, uzrok je i dalje u pozadini i ne može nestati sam od sebe ili se pretvoriti u nešto drugo ako ga nismo svjesni. Potiskivanjem i zanemarivanjem, svakako možemo praviti još veće psihološke i fizičke zdravstvene probleme. Imajte na umu da stručna osoba, psiholog ili psihijatar psihoterapeut razumije zašto i kako dolazi do određenih emocionalnih stanja i može vam pružiti najkvalitetniji oblik rada na sebi. 

 

Postoji li lijek za negativno raspoloženje?

Ne. Ne postoje brza i ujedno efikasna rješenja. U našim krajevima je rasprostranjena navika konzumirati alkohol kada se loše osjećamo. To nipošto nije rješenje, već može biti samo uvod u novi problem. Alkohol zaista može kratkoročno pomoći da se bolje osjećamo, no alkohol ne rješava uzrok problema zbog kojeg se loše osjećamo. Novi problemi nastaju kada se osoba duže vrijeme odaje alkoholu da bi izbjegla negativno raspoloženje. Problem s alkoholom je taj što tijekom vremena raste tolerancija, tj. navikamo tijelo (središnji živčani sustav) na određene količine alkohola. Tijekom vremena potrebne su sve veće količine alkohola da bi se postigao željeni efekt. Problem može nastati kada alkohol više ne suzbija loše raspoloženje, a tijelo počne tražiti određenu dozu alkohola da bi moglo normalno funkcionirati. Kada osoba ne može normalno funkcionirati bez alkohola – tada govorimo o ovisnosti o alkoholu. Isti princip vrijedi i za sve vrste psihoaktivnih sredstava poput opojnih droga i psihofarmakoloških sredstava poput antidepresiva, anksiolitika, panikolitika i slično.

Slično vrijedi za mantranje „misli pozitivno“. Ne postoji prekidač kojim mijenjamo naše misli. Osoba koja inače misli negativno i pretjerano brine (ima iracionalne misli), ne može taj obrazac prekinuti na način da se prisili misliti pozitivno. To pozitivno razmišljanje također ima funkciju izbjegavanja i govori nam u suštini da ne smijemo brinuti i razmišljati negativno – što nije točno. Takvo prisilno prebacivanje u pozitivno razmišljanje može dovesti do još jače negativne misli koje u idućoj stresnoj situaciji može prouzročiti još veće probleme (ovo naročito vrijedi za osobe koje su sklone anksioznosti, depresiji i napadima panike). Razlog je taj što prisilno mijenjanje negativnog u pozitivno mišljenje mi smatramo promjenom na sebi (iskrivljena percepcija), te nam stvara privid kontrole nad našim raspoloženjem (a u biti ne dolazi do promjene već mi negiramo stvarnost). Jednom kada se takva strategija ne pokaže efikasnom, ili je prečesto koristimo, tad osjećamo da gubimo kontrolu i povećamo si dojam bespomoćnosti.

 

U psihoterapijskom tretmanu se radi na osvještavanju i prihvaćanju vlastitih misli. Zatim se te negativne misli i emocije koriste za rad na sebi. Promjene koje će uslijediti kao posljedica rada na sebi, sa sobom će formirati i vjerodostojnije pozitivnije misli. Točnije, za razliku od iracionalnih misli i pretjeranog optimizma i pozitivnih savjeta, učimo se dokučiti što je realno i to nam omogućuje da stvarno popravimo situaciju.

U Norvelu koristimo kognitivno-bihevioralnu terapiju uz pomoć koje učimo detektirati svoje misli, stavove, vrijednosti i pretpostavke. Jednom kada to naučimo, puno bolje se nosimo s nekim sljedećim stresnim izazovima. Više nismo pod utjecajem automatskih misli, već se trudimo donositi kvalitetnije i točnije zaključke.

 

kontakt: info@norvel.hr

css.php