Razgovor kod psihologa – Što reći djeci? Što roditelji mogu očekivati?
Kakve predrasude možemo imati kada trebamo ići kod psihologa, da li je opravdan strah, trema ili nelagoda?
Mnogima odlazak kod psihologa može predstavljati određenu nelagodu ili tremu te sukladno tome znaju odustati od cilja da potraže pomoć. Znaju se javiti misli kao što su: drugi će misliti da sam luda, što ako se sazna gdje idem, što ako mi psiholog čita misli, što ako me ne bude razumio, što ako mi on uopće ne može pomoći.
Ljudi se kroz život suočavaju s mnogo situacija i neke situacije nekome predstavljaju problem. Sasvim je normalno da imamo probleme i da pronalazimo rješenja za te iste probleme. Stvar postane teža kada imamo problem, s kojim se teško nosimo, i tome se još nadoda osjećaj da jedino mi imamo taj problem i da je drugima puno lakše. Svi mi gledamo stvari na sebi jedinstvene načine i imamo specifična razmišljanja te baratamo određenim sposobnostima za rješavanje problema.
Je li u redu nekada ne znati što učiniti? Naravno da je! Bilo da ste roditelj kojemu je potrebna pomoć u odgoju djece, bilo da ste supružnik koji ne zna kako komunicirati sa suprugom, bilo da se ne snalazite u društvu, da imate strah od izlaganja, da ste često ljuti, nemate volje za ništa – normalno je da potražite pomoć. Nije dobro da se zatvarate u bezizlaznu situaciju i negirate problem i time povećavate svoju disfunkciju. Kod psihologa se ne ide kada ste ludi… zapitajte se da li bi lud čovjek tražio pomoć?
No, što s tim predrasudama da kod psihologa idu ludi ljudi, ili da će svi znati da vi imate problem ako se i približite psihologu ili da nipošto ne razgovarate sa psihologom jer će znati i one najintimnije misli koje imate. To vrlo lako možete riješiti tako da npr. posjetite jednog psihologa i malo s njim popričate, bez obveze, i eksperimentalno provjerite svoje teze. Što se bolje upoznamo s nečim to nam prestaje biti strano, gube se strahovi i negativne misli. Isto tako, ako imate dijete s problemom, uvijek možete najprije sami posjetiti psihologa i s njim se posavjetovati kako motivirati dijete na dolazak.
Idemo vidjeti što bi roditelj trebao reći djetetu, ili kako bi trebao postupiti kada smatra da treba potražiti dodatnu pomoć kod psihologa.
Na ovo pitanje nije jednostavno odgovoriti. No, mi bi Vas potakli da razmislite – kako vi inače razgovarate sa svojim djetetom?
Kada komuniciramo s djecom najvažnija je iskrenost, suosjećanje i prihvaćanje. Vaša motiviranost da se nešto promijeni treba utjecati na dijete da vidi važnost toga. Ponekad roditelj treba priznati da se ne može nositi sa situacijom i da treba pomoć, treba nekoga da mu pokaže kako da najbolje pomogne svom djetetu. I to je potpuno normalno! Kada imate manje dijete, bolje je reći MI idemo kod psihologa – jer to i je točniji izraz nego reći djetetu da ono ide. Zbog neznanja može reagirati panično i dobiti osjećaj da ga roditelj negdje šalje jer ne može više s njim. Zbog kojeg god razloga dijete treba kod psihologa, roditelj uvijek treba pokazati da je uz njega i da je to nešto što će oboma pomoći da bolje funkcioniraju, da to nije kazna već naprotiv, prilika da radi na sebi, da nauči nešto novo što će mu pomagati kasnije u životu.
Važno je također da roditelj osvijesti svoja razmišljanja i očekivanja o odlasku kod psihologa, da on vidi pozitivne strane toga, jer lako može modelirati djetetov stav o psihologu. Tu je bitno da su oba roditelja sličnih stavova po pitanju traženja pomoći i sličnih pogleda na način rješavanja problema. Rad na svakom problemu je proces, a što duže problem postoji to ga i duže treba rješavati. Ako uključimo logiku: slomite nogu i odete doktoru… što se tada dogodilo, je li noga zarasla već tada i vi ste izašli iz bolnice skakućući? Zamislite sada kako je s mislima i kada svaki dan o istoj stvari mislite na isti način? Primjera radi, zamislite da netko od rođenja dobiva poruku da je loš. Njegovo bazično vjerovanje postaje „ja sam loša osoba“ i najčešće se aktivira u nekoj stresnoj situaciji. To bazično vjerovanje je njemu istinito kao misao da je trava zelena… i to je ono što treba promijeniti. E, sad… zamislite da vas netko uvjerava da trava nije zelena?
Ponekad je potrebno uložiti mnogo truda da se djetetu pomogne i da ga se usmjerava da izraste u odgovornu, stabilnu i sposobnu osobu. Roditeljska uloga podrazumijeva skrbiti o djetetu i štititi ga. Na vama je da osluškujete potrebe svog djeteta. Ponekad naši emocionalni i psihički problemi mogu utjecati i na ponašanje naše djece. To možemo primijetiti kada se dijete pođe ponašati drugačije od uobičajenog. Dobro je da tada roditelji sagledaju i svoju mentalnu stranu jer je obitelj povezana i što tišti jednoga lako može utjecati i na drugoga člana. Često čujem roditelje koji kažu da dijete ništa ne zna jer mu ne govore o svojim problemima. Bitno je sa djetetom razgovarati o svemu na njemu primjeren način u skladu s dobi. Uvažavati dijete kao dio obitelji je jako važno. Svaki član obitelji se treba osjećati jednako vrijedno i imati mogućnost da sudjeluje u donošenju odluka i načina rješavanja problema.
Psiholog pomaže da stvari i probleme koji vas muče možete sagledati i iz drugog kuta. Pomaže vam da nađete uzrok svojih problema i otklonite negativna iracionalna razmišljanja. Uči vas novim vještinama kako da si pomognete i s vremenom naučite preventivno djelovati na određene probleme. Psiholog kroz terapijske procese pomaže u suočavanju sa svim emocijama i pomaže pojedincu da uči iz određenih emocionalni stanja, da izgrađuje suosjećanje i prihvaćanje prema samom sebi.
Učimo djecu i mlade da je u redu tražiti pomoć,
u redu je osjećati neugodne emocije
i dati im prostora da nas nešto nauče.
Netko je rekao: to nije moguće učiniti.
Ali on sa smiješkom odgovori:
Može biti, ali ja ću biti taj koji tako neće govoriti dok ne pokuša.
Skrećemo pažnju:
- obratite pažnju na dnevni ritam djeteta, djeci mlađoj od 6 godina popodnevni ili kasni termini mogu biti neodgovarajući, što naravno nije izuzetak i kod starije djece.
- ako možete, neka oba roditelja dođu s djetetom, osobito ako je dijete mlađe i dolazi kod nas zbog procjene pažnje
- dogovorite pravila s djetetom prije nego dođete
- obratite pažnju da li je dijete jelo, što također može utjecati na motivaciju.
- maloljetna djeca u pravilu dolaze s roditeljima, osim ako sa terapeutom nije drugačije dogovoreno
- ako su roditelji rastavljeni, oba roditelja u pravilu trebaju znati da je dijete u tretmanu.
- kada se radi s mlađom djecom i roditelj uči kako mijenjati svoje ponašanje.
- kada su u pitanju adolescenti, ovisno o problemu, nekada je uključena cijela obitelj u rad da bi se kreirala kvalitetnija obiteljska dinamika.
