Emocije utječu na naše zdravlje, produktivnost, pažnju i pamćenje, psihološku dobrobit, osjećaj ispunjenosti i vještine planiranja i odlučivanja. Važno je da ih razumijemo i prepoznajemo jer određuju prioritete u mišljenju, našu percepciju i time djeluju na naše prosuđivanje.
Emocije su važne jer njihovo osvještavanje i pravilno prepoznavanje pomažu osobi da bude svjesnija sebe i trenutnog ponašanja. Kada bi Vas sada pitali “Kako se osjećate?” da li bi znali odgovor?
Za lakše uočavanje emocionalnog doživljaja, donosimo krug emocija. On može biti dobar alat u savjetovanju, radu s djecom i širenju vokabulara. U jednom trenutku možemo osjećati više emocija, ugodnih i neugodnih, a svaka emocija nam u konačnici govori nešto o nama, što mi je upravo sada važno, kakva imam vjerovanja, u kojem smjeru idem… Osnovne emocije (P. Ekman, 1970.) sreća, tuga, ljutnja, strah, gađenje i iznenađenost mogu tvoriti kombinaciju niza drugih emocija koje nam govore o našem sustavu vrijednosti i o tome što nam je sada važno ili što mislimo da je ugrožavajuće. Npr. radost i povjerenje čine ljubav.
Emocije opisujemo kao ugodne i neugode, te da bi izbjegli neugodne često možemo pribjegavati neadaptivnim oblicima ponašanja koja mogu produbljivati poteškoću. Primjer tome je kada osoba uoči tjeskobu i strah za vrijeme vožnje auta, postoji mogućnost da će odustati od vožnje u svrhu izbjegavanja nelagodnog osjećaja i senzacije u tijelu (lupanje srca, teško disanje…). Neugodne emocije su povezane s preživljavanjem, a ugodne s kvalitetom života. Zato je primarni zadatak u terapiji pomoći klijentu da, u određenoj mjeri, postigne kvalitetu života.
Zašto je važan rani socio – emocionalni razvoj?
Reakcije na emocionalna stanja se uče od malena. Ako djetetu govorimo da je u redu da se osjeća nesigurno, tužno, uplašeno, tjeskobno, ljutito, dijete neće detektirati ta stanja kao izrazitu nelagodu. Vjerojatno će tijekom odrastanje imati priliku razvijati vještine suočavanja s tim emocijama. No, ako šaljem poruke da nije u redu osjećati se ljuto, nesigurno, potišteno, dijete kreira obrazac po kojem registrira ta stanja kao ugrožavajuća i dolazi do neadaptivnog ponašanja kao što je izbjegavanje tih emocija, nemogućnost označavanja vlastitih emocija i ne suočavanje s njima. To nas kasnije dovodi do problema kao što su anksiozna stanja koja se javljaju u funkciji opterećenja našeg biološkog sustava koji govori da nešto radimo krivo.
Ono što se danas promatra kao psihopatologija može se reći da je rezultat izbjegavanja doživljaja (emocija, misli, sjećanja i tjelesnih senzacija). Posljedica toga je odražavanje psihološkog poremećaja jer mnogi obrasci mogu imati potkrepljujući efekt da kratkoročno smanjuju trenutnu patnju. Ovakvi obrasci će s vremenom izazivati sve veće simptome i probleme u ponašanju. Osoba koja ima problem ne znači da ne radi na sebi, već smatra da treba namjerno kontrolirati misli i emocije da bi imala efikasniji život. No misli, kao i osjećaji, dolaze i odlaze… a ponašanje je ono što možemo usmjeravati, unatoč mislima i emocijama. Karakteristične pogreške u zaključivanju za ovo su: “Moram biti sretan”, “Moram biti dobro”, “Anksioznost je loša”.
Svaka emocija potiče emocionalnu reakciju, koja je subjektivni doživljaj svake osobe. Emocionalne reakcije nisu odgovori na bilo kakve podražaje iz okoline, već samo na one koje osoba ocjenjuje kao važne. One su rezultat podražaja vrijednosnog sustava osobe. To nam govori što je osobi važno.
Svi doživljavamo sve emocije, no ovisno o našim crtama ličnosti
ovisit će koje emocije ćemo doživljavati češće i intenzivnije.
Prema kognitivnom modelu, pretpostavlja se da određene automatske misli, koje održavaju naš sustav vjerovanja i pretpostavki, aktiviraju određene emocije, te time određene fiziološke reakcije što dovodi do ponašanja.
VJEROVANJE (što vam prolazi kroz glavu): Zabrljat ću. Bit će katastrofa. Vidjet će da sam nervozan. Svi će mi se smijati. Ja to ne mogu.
EMOCIJA: strah, anksioznost, briga
PONAŠANJE: Ne mogu se pripremiti kako treba. Reći ću da sam bolestan i izbjeći ću izlaganje.
Prema konceptu emocionalne inteligencije, osoba ima veću emocionalnu inteligenciju ako raspolaže s rječnikom koji joj omogućava jasnije opisivanje trenutnog emocionalno stanja. Ako ne znam reći kako se osjećam, mogu sve trpati u isti koš pa imate odgovor “dobro” i “loše”. Danas se smatra da su emocionalno inteligentne osobe uspješnije u životu, imaju kvalitetnije odnose s okolinom i bolje reagiraju na stres. U zapadnim zemljama djeca već u vrtiću imaju emocionalno opismenjavanje koje je na prvom mjestu. Djecu se ne uči ignorirati, već prihvaćati nelagodna emocionalna stanja i oblikovati konstruktivna ponašanja. Također se sve više emocionalna inteligencija očekuje u poslu, na način da imamo kvalitetnije odnose i bolje razumijevanje drugih.
Nije mi teško pronaći prave riječi koje bi izrazile moje osjećaje.
Sposoban sam lako opisati svoje osjećaje.
Jednostavno izrazim problem, a ne opisujem opširno detalje problema.
Kad sam uznemiren, znam jesam li tužan, uplašen ili ljut.
Ne puštam da mi se stvari jednostavno dogode, nego se pitam zašto su krenule tim tokom.
Smatram da je važno biti svjestan svojih emocija.
Možemo li svakog trena živjeti sretno i ispunjeno?
Mnogi pojedinci rade na sebi zbog iskrivljene ideje da moraju biti sretni. Imaju misao da nelagodu ne mogu podnijeti (emocionalno stanje). Ono što iskrivljenju doprinosi je marketinška manipulacija da čovjek treba živjeti konstantno sretno i zadovoljno – emocionalni perfekcionizam. Postavlja se pitanje kolika je mogućnost da se to dogodi. Stanje psihološke dobrobiti ne ovisi samo o tome da imamo sve u životu, već ovisi i o našim doživljajima istoga. Čovjekov biološki sustav je napravljen da preživi, mozak ima zadatak biti aktivan u potencijalno opasnim situacijama. Danas su te situacije povezane i sa strahom od pogreške, strah od neprihvaćanja, strah od neizvjesnosti… Ako moje ponašanje nije u skladu s mojim vrijednostima (dobar dio vremena), tada je vjerojatnije da ću osjećati sve više nelagodnih emocija koje će dovesti do teškoće u svakodnevnom funkcioniranju. Ne postoji jednostavna formula kako živjeti, ali postoji ideja da ako otkrivamo svoj sustav vrijednosti, da možemo na temelju njega postavljati ciljeve i akcije koje dovode do ugodnih osjećaja.
Prikaz šest osnovih emocija prema Ekman-u i prikaz najčešćih izraza povezih s lošim raspoloženjem. Održavanje lošeg rapoloženja može dovesti do niza poteškoća na društvenom i profesionalnom razvoju.
VJEŽBA: Pokušajte detektirati kako se osjećate uz pomoć kruga, tada povežite svoje emocije sa svojim mislima i ponašanjem.
