“Dijete me ne sluša. Sto puta mu ponovim. Mislim da nešto s njim nije u redu. Kažem mu tri stvari on ne napravi ni jednu. Moram sjediti s njim i raditi. Možda ima poremećaj pažnje? Hiperaktivan je! Ne razumije što mu govorim. Kada mu kažem da ugasi igricu on to ne napravi. Onda on pođe vrištati i bacati se. Onda se ja derem. Tek onda mislim da me ne čuje. Kada me čuje kaže mi “Neću”. Razmazili smo ga. Poludit ću.”
Poznato?
Svaki roditelj se, u većoj ili manjoj mjeri, susretne s ovim. Osobito u većoj ako imate dijete koje je intelektualno naprednije, uporno, tvrdoglavo, samostalno itd. E sad, ako ste vi roditelj koji dosta radi, često ste pod stresom, osjećate umor… komunikacijski sukobi su neizbježni. No, ovakvi učestali sukobi svakako dovode do problema u dječjem razvoju, jer učimo dijete da se stvari rješavaju vikom, prisilom, kaznom, agresijom, ucjenama. A vjerujem da to nikome nije cilj.
Važno je da osvijestite kako se vi ponašate kada komunicirate s djetetom. Koliko mislite da imate strpljenja, koliko pažljivo slušate, koliko jasno dajete uputu. Uglavnom, pokušajte detektirati gdje griješite i kako se vi možete popraviti – ne dijete. Imajte na umu da dijete jednostavno surađuje, prati vas.. kako god da se ono sada ponaša – kao roditelji mi tome doprinosimo—svojim uputama, stavovima, pravilima, granicama, idejama kako su nas odgajali…
Npr. ako vas dijete posluša iz desetog puta i ode za stol jesti—to ste ga vi uvjetovali. Jer naučio je da se do 9-og puta neće apsolutno ništa dogoditi. Dobro je što se kod djece dosta toga da korigirati, lakše nego kod odraslih. Stoga – promjenom svog ponašanja – možete lako promijeniti ponašanje svog djeteta. Testirajte. Ne ide preko noći, naravno.. malo po malo.
Nekoliko konkretnih savjeta kako dati djetetu informaciju nakon čega je vjerojatno da će vas poslušati. Pokušajte vježbati svaki dan barem nešto od ovoga. Vidjet ćete napredak.
- BUDITE DIREKTNI.
Kada nešto zahtijevate izrecite to izjavnom rečenicom, ne upitnom. Npr. bolje je “Molim te sjedni i piši zadaću.”, nego “Hoćeš li ti više sjesti?”.
- BUDITE BLIZU.
Djetetu dajte uputu kada ste u istoj prostoriji s njim, najidealnije kada ga gledate i izravno mu se obraćate, ne kada ste u drugoj sobi.
- KORISTITE JASNE I SPECIFIČNE UPUTE.
Umjesto “Ajde više!” recite jasno: “Molim te idi sada u sobu pisati svoju zadaću”
- KORISTITE UPUTE KOJE SU PRIMJERENE DJEČJOJ DOBI.
Važno je da vas dijete razumije. Manjoj djeci pojednostavnite rečenice “Molim te pokupi loptu.”. Sa starijom djecom pričajte otvoreno i ne postavljajte se s visoka. Vi ste im roditelj koji ih voli i podržava, ne nadređeni.
- DAJTE UPUTE JEDNU PO JEDNU.
Ovo se posebno odnosi na djecu koja imaju problema s pažnjom. Izbjegavajte davanje niza uputa: “Molim te obuci patike, uzmi ručak iz kuhinje, zatvori vrata od sobe i nađemo se kod auta” (i još to govorite dok ste vi kod auta, a dijete još u kući).
- OBJAŠNJAVAJTE JEDNOSTAVNO.
Kada dajete uputu objasnite djetetu zašto nešto radi, veća je vjerojatnost da će vas slušati, no pazite da se uputa što treba napraviti ne izgubi u objašnjenju. Dijete tada neće doživjeti uputu. Npr. umjesto “Idi po kaput jer pada kiša i ne želim da se prehladiš.” pokušajte reći : “Pada kiša i ne želim da se prehladiš. Idi po kaput.”
- DAJTE DJETETU VREMENA DA PROCESIRA INFORMACIJE.
Nakon što ste djetetu dali uputu što da napravi pričekajte par sekundi bez ponavljanja. Djeca tada uče slušati uputu koja im je dana prvi put jednom, a ne da uče da ne moraju slušati taj prvi put jer će uputa biti ponovljena. Čekanje i gledanje također pomaže odraslima da ne odrađuju ono što očekuju da dijete napravi.
Npr. “Idi pospremi svoje igračke u sobi.” Ne samo da se ponovite 55 puta, već ste odlično i pospremili igračke.
- KORISTITE JA REČENICE
Kada vas dijete u konačnici i izbaci iz takta, pokušajte mu dati na znanje da vas sada ljuti njegovo ponašanje. Često roditelji u ljutnji kažu: “Grozan si, zločest si, uvijek si najgori, nikad ništa ne napraviš, nikad me ne slušaš…” (Ti rečenice). Recite djetetu što vas ljuti i zašto ste ljuti. “Ljuti me sada jer nisi napisao zadaću kako smo se dogovorili i mislila sam da ćemo moći otići u šetnju kada dođem s posla”. Dijete nije napravilo ono što ste očekivali, možda imate očekivanje da vas dijete uvijek sluša, ili željeli ste u trgovinu, a sada smatrate da trebate s njim pisati zadaću, ili ako ne napiše zadaću učiteljica će reći da ste roditelj koji ne brine o školi, ili ste očekivali da drugi roditelj pripazi da dijete piše zadaću… neki stav, očekivanje, pravilo koje je prekršeno vas ljuti. Učite se izraziti svoje osjećaje i misao koja se nalazi iza tih osjećaja.
I uvijek se sjetite one Aristotelove: “Svatko se može naljutiti, to je lako. No, naljutiti se na pravu osobu, do ispravnog stupnja, u pravo vrijeme, sa pravim razlogom i na pravi način – to nije nimalo lako”.
“Ja se osjećam korisno i mislim da će vam ovaj članak pomoći.” 🙂
Sretno u vježbanju. Za sve ostalo, mi smo tu za roditeljski savjet i podršku. Jer i roditelj ima pravo na rast i razvoj.
info@norvel.hr
