“Mislim da je inteligencija nešto za što se moraš potruditi…ona nije nešto što ti je dano…Većina djece ako nisu sigurna u odgovor, neće dići ruku i odgovoriti na pitanje. Ali ja dižem ruku bez obzira na to znam li odgovor ili ne. Jer ako nisam u pravu, imam priliku da nastavnik ispravi moju grešku. Ili jednostavno dignem ruku i kažem: “Kako bi se ovo moglo riješiti” ili “Ne razumijem ovo. Možete li mi pomoći?” Kada tako postupam, povećavam svoju inteligenciju.” učenica 7-og razreda (C. Dweck: Mentalni sklop)

 

Danas u psihologiji znamo da su za svakodnevno funkcioniranje važne izvršne funkcije. Pod izvršne funkcije pretpostavljamo “krovni termin” koji u sebi obuhvaća niz međusobno povezanih procesa potrebnih za svrhovito, cilju usmjereno ponašanje (Anderson, 2002; Hughes i Graham, 2002). Procesi u podlozi izvršnih funkcija su: planiranje, vremenska organizacija ponašanja, anticipacija cilja, započinjanje aktivnosti, nadgledanje aktivnosti, sposobnost inhibiranja ili odgađanja odgovora, evaluacija odgovora, kognitivna fleksibilnost (Anderson, 2002; Damasio i Anderson, 1993; Luria, 1969; Welsh, Pennington i Groisser, 1991; Zelazo, Carter, Reznick i Frye, 1997). Ove funkcije mogu biti oslabljene  kod odraslih osoba usljed prekomjernog stresa, faza anksioznosti i depresivnosti, neuroloških problema ili drugih problema mentalnog zdravlja. 

Cilj nam je educirati roditelje, nastavnike i stručnjake koji se susreću s djecom da na vrijeme mogu uočiti da dijete ima određene poteškoće. U nastavku donosimo opise određenih ponašanja kod djece, koja prezentiraju sposobnosti izvršnih funkcija, a koja su važna za svakodnevno funkcioniranje te igraju veliku ulogu u planiranju, organizaciji,  rješavanju problema i postavljanju i ostvarivanju dugoročnih ciljeva. Sva ova ponašanja se mogu uvježbati ako postoji trenutni deficit. 

Da bi vam jasnije predočili kako se manifestira deficiti u određenim procesima izvršnih funkcija, na kraju imate jedan prikaz slučaja. 

 

SAMOKONTROLA

Sposobnost da se zastane i razmisli prije djelovanja

Za mnogu djecu s poremećajem pažnje/hiperaktivnim poremećajem nedostatak samokontrole je temeljni problem. Oni često kažu ili učine nešto bez da prije toga razmisle o posljedicama izgovorenog ili učinjenog. Takva djeca, u školi su brzopleta, a zadaća i školski rad nerijetko nepotpuni i netočni. To isto vidimo i kod djece kod koje nije problem poremećaj pažnje, a koja imaju problem s ovom izvršnom funkcijom. Samokontrola se uvježbava postepeno i oblikuje se postavljanjem pravila i granica. Granice služe da bi upoznali koja ponašanja su prihvatljiva , a koja ne. Teškoće u samokontroli dovode i kasnije do poteškoća u socijalizaciji.

 

EMOCIONALNA KONTROLA

Sposobnost upravljanja emocijama kroz usredotočenost na cilj

Djeca koja imaju teškoća s emocionalnom kontrolom, nerijetko teško prihvaćaju čak i konstruktivne, dobronamjerne kritike. Ne mogu ostati usredotočeni na cilj niti bit razgovora kada ih nešto uznemiri ili kad se dogodi nešto neočekivano. Skloni su izjavljivati da nešto „nije fer“, imaju negativan unutarnji govor (ˇja sam glup, smotan”), a burno reagiraju i kada izgube u nekoj igri ili kada ih učiteljica prozove. Poteškoća imaju i s usredotočenošću na školske zadatke, osobito ako ih nešto uznemiri. Emocionalna kontrola omogućava osobi uskladiti izražavanje vlastitih emocija sa zahtjevima okoline, zaštiti se od neugodnih emocija, obuzdati ih i usmjeriti tako da ne ometaju njezino funkcioniranje te zasigurno predstavlja važnu komponentu uspješne emocionalne prilagodbe djece, a kasnije i odrasle osobe.

 

PLANIRANJE I ODREĐIVANJE PRIORITETA

Sposobnost praćenja koraka koji dovode do cilja i donošenje odluke o tome na što se treba fokusirati.

Djeca koja imaju poteškoća s planiranjem i određivanjem prioriteta, prvenstveno se lako umore pri rješavanju zahtjevnijih, složenijih zadataka. Ne mogu samostalno osmisliti strukturu niti korake rješavanja zadatka, a nerijetko i podcjenjuju složenost zadatka i vrijeme koje imaju na raspolaganju. Kod takve djece imamo dojam da nisu motivirani i da im se ništa ne da. Također ih okolina percipira da su lijeni, nemotivirani, tvrdoglavi i apatični. Odrasli im nerijetko mogu ukazivati na pogreške, zbog čega se može dodatno pojačavati nemotivacija i odustajanje od zadatka.

 

FLEKSIBILNOST

Sposobnost promjene strategija i planova kada se okolnosti promjene

Djeca koja nisu fleksibilna imaju poteškoća kada se rutina promijeni ili kada zadaci postanu teži. Tada imaju ispade i odbijaju raditi nove stvari ili sudjelovati u aktivnosti na koju nisu navikli. Također, postaju frustrirani kada prvi pokušaj rješavanja zadatka ne urodi plodom. Ne mogu osmisliti novi način rješavanja uobičajenih problema niti pronaći novo rješenje ako se prethodno pokazalo lošim. Ako određeni zadatak nisu uspjeli riješiti, nerijetko se jednako postave i nad sljedećim zadacima. Fleksibilnost ima veliku ulogu u rješavanju problema kao i u percipiranju problema. Fleksibilnost je važna da ustrajemo unatoč neuspjehu.

 

RADNO PAMĆENJE

Sposobnost zadržavanja informacija i njihovo korištenje kada je to potrebno

Djeca s problemima radnog pamćenja pokazuju teškoće s dosjećanjem konkretne informacije, što im onemogućava rješavanje zadataka u kojima je ova sposobnost neophodna. Osobite poteškoće im predstavljaju zadaci u kojima je potrebno zapamtiti upute na temelju kojih trebaju nešto osmisliti ili riješiti. Odrasli mogu dobiti dojam da ih dijete ne sluša ili da namjerno ne odrađuje zadatak. Dijete može imati poteškoću s prepričavanje određenog sadržaja i prepoznavanja bitnih informacija.

 

SAMOOPAŽANJE

Sposobnost praćenja i evaluacije vlastite izvedbe

Djeca koja ne mogu sama sebe kontrolirati pri rješavanju zadatka, ne primjećuju da zadatak krivo rade, sve dok ih na to netko ne uputi. Često krivo procjenjuju uloženi trud i imaju poteškoća s primjenom savjeta i povratnih informacija koje o svom radu dobiju. Nerijetko su iznenađeni slabom ocjenom. Roditelji često kod ovakvih primjera izjavljuju da ne razumiju kako ne može dobro riješiti zadatak ako ga je maloprije uspio riješiti. Često je produkt ovakvog ponašanja da roditelj rješava zadaću za dijete, daje mu gotove odgovore i dijete se lako navikne na to. Svakako to loše utječe na djetetovo samopouzdanje, jer uči da ne može samo.

 

ZAPOČINJANJE RJEŠAVANJE ZADATKA

Sposobnost opažanja da je vrijeme da se započne s rješavanjem zadataka bez oklijevanja i odugovlačenja.

Djeca kod kojih se javlja ovaj problem, s teškoćom započinju pisanje zadaće i odgađaju obavljanje školskih obveza do zadnjeg trenutka. Nerijetko ih se procjenjuje kao lijene i nemotivirane, no treba imati na umu da takva djeca možda odugovlače jer ne znaju odakle započeti. Uz ovaj problem, često se javlja i teškoća s planiranjem i organizacijom. Budući da se osjećaju preopterećeno zbog svih obveza, na kraju ne urade ništa. Često imaju dojam i da će im za rješavanje zadatka trebati puno više nego što to zaista je i zbog toga pružaju otpor da krenu s radom. ovome naravno ide u prilog i mogućnost skretanja pažnje na društvene mreže ili igrice.

 

ORGANIZACIJA

Sposobnost stvaranja i održavanja sustava za praćenje informacija i čuvanje školskog pribora i materijala

Ova vještina je usko vezana uz planiranje, postavljanje prioriteta i započinjanje rješavanja zadataka. Takva djeca često gube školski pribor, radne listove, bilježnice i knjige posuđene u knjižnici. Zbog svega toga nerijetko doživljavaju i posljedice svoje neorganiziranosti (poput loše ocjene ako su izgubili zadaću). No te posljedice ne bi trebale biti razlog poticanja razvoja njihovih organizacijskih vještina jer takva djeca razumiju da je organizacija važna, ali ne znaju kako pratiti stvari. Potrebno im je omogućiti da postepeno nadograđuju svoje organizacijske sposobnosti i budu samostalniji u kreiranju svog dana, svakodnevnom postavljanju ciljeva i slično.

 

ZAPAMTITE

Napredak u izvršnom funkcioniranju je razvojne prirode

i varira od djeteta do djeteta.

 

Poteškoće s kojima se djeca nose

Kako školsko gradivo iz razreda u razred postaje sve zahtjevnije, a od učenika se traži da pokažu veću samostalnost, djeca s teškoćama u izvršnim funkcijama počinju sve više zaostajati. Anksioznost  koja se nerijetko javlja zbog osjećaja neadekvatnosti i stalnog razmišljanja o tome što trebaju napraviti i jesu li dobro to napravili, lako može dovesti do osjećaja preopterećenosti što posljedično uzrokuje iscrpljenost, nepažnju, nesigurnost i gubitak kontrole, što je, dakako, pogubno za djetetovo samopoštovanje.

Roditelji, u suradnji sa školom, mogu biti golema pomoć u unaprjeđivanju i razvoju djetetovih izvršnih funkcija. Svako dijete ima svoj razvojni put i jedinstveni profil izvršnih funkcija te je neophodno da s djetetovom učiteljicom/ nastavnikom osmislite personalizirane strategije koje će najbolje odgovarati potrebama vašeg djeteta. Izravno poučavanje izvršnih funkcija, ponavljanje i davanje jasne, konkretne povratne informacije, temeljni su za djetetov razvoj.

Roditelj koji ne prepozna da dijete ima problem, već krivim metodama “pomaže” djetetu može onemogućiti prirodni razvoj izvršnih funkcija. To se događa kada djetetu ne dozvoljavamo samostalnost u odlučivanju, kada djetetu ne omogućujemo planiranje, kada rješavamo probleme mjesto djeteta, kada ne postavljamo pravila i granice, kada djetetu ne dopuštamo da samo nešto uvidi, kada dijete ne izlažemo čitanju i ne omogućavamo mu prepričavanje događaja i priča, kada dijete nije izloženo raznim socijalnim situacijama (izleti, druženja s drugom djecom), kada se djetetu rigidno uspostavlja dnevni ritam i ne omogućava fleksibilnost, kada djetetu ne dopuštamo da pogriješi, kada se dijete s nekim stvarima ne suočava samo, kada mislimo da dijete ne može, kada dijete nema kućna zaduženja, kada dijete ima previše tjednih aktivnosti s obzirom na dob.

Pratite svoje dijete, kada vidite da nešto ne može, potaknite ga; ne trudite se odmah da to riješite za njega – tako neće ništa naučiti.  Sposobnosti se neće razvijati ako nema vlastito iskustvo ulaganja truda i napora, te u konačnici uspjeha.

 

 

 Dijelimo misao političkog teoretičara Benjamina Barbera. Svatko od nas se rađa s porivom za učenje; nažalost, možemo kod nekih uočiti da se već u ranoj dobi taj poriv gasi. Kada djeca dođu u mogućnost da procjenjuju sebe, to procjenjivanje može otići u krivom smjeru, da misle da nisu dovoljno pametna. Počnu se bojati izazova i time si onemoguće kvalitetan razvoj. Zato u ovom ranom razvoju ključnu ulogu ima roditelji, koji nesvjesno pomaže djetetu da izgradi unutarnji govor. 

 

 

 

 

 

 

 

Opis dana jednog učenika s problemom izvršnih funkcija (otvori link)

IZVRŠNE FUNKCIJE U 24 SATA   opisane kroz ponašanja:

Ovo je Josip, učenik 6. razreda koji ima poteškoća s izvršnim funkcijama. Ovo je jedan njegov uobičajeni dan.

IZVRŠNA FUNKCIJA: Organizacija

7:00 – Ajoooj! Josip zna da je nešto zaboravio. Ah, da, kopačke za današnju utakmicu. Trči natrag u kuću da ih uzme… i … ostavlja svoju školsku torbu u kuhinji. Prolazi pokraj popisa koju mu je mama ostavila, a koji mu pomaže da se sjeti što sve treba ponijeti u školu. Ali prekasno je, bus je već stigao i samo što ne krene! Opet će zakasniti.

IZVRŠNA FUNKCIJA: Rado pamćenje

11:00 – Josipova nastavnica hrvatskog jezika stoji pred pločom i pita: „Kako je ono što ste jučer pročitali povezano s riječima na ploči?“ Ruke svih učenika u razredu su u zraku… osim Josipove. Srce mu jako kuca i znoji se pokušavajući se prisjetiti svih koraka koje zahtjeva davanje odgovora na to pitanje. „Ne znam… Nisam razmišljao o riječima s ploče dok sam jučer čitao. Tako sam preopterećen.“

IZVRŠNA FUNKCIJA: Samoopažanje i samokontrola

13:00 – Najbolji dio dana kada ideš u školu jeee…ručaaak! Za  ručkom s drugim učenicima, Josip izgovara pregršt riječi u minuti i poskakuje na stolici na kojoj sjedi bez sekunde mira, no pri tome ne vidi da to smeta drugoj djeci.

„Sinoć sam igrao svoje igrice na kompjuteru i bilo je odlično! Iskakala su mi čudovišta i sve sam ih uspio ubiti, bum – bum – bum“

„Čudak!“ „Nikad ne dozvoljava nikom drugom da dođe do riječi.“

IZVRŠNA FUNKCIJA: Fleksibilnost i radno pamćenje

15:00 – Vrijeme je za nogomet! Dečko iz Josipovog tima je šutnuo loptu prema Josipu. Josip zna da je u nogometu važno šutnuti lopu što jače možeš! Ali kamo ju šutnuti? Ne može se baš sjetiti, pa ju samo bez veze šuta nogom. Ups! Šutnuo je loptu ravno u gol vlastitog tima. Drugi članovi tima su bjesni zbog toga, a Josipovo srce udara kao ludo.

IZVRŠNA FUNKCIJA: Organizacija i kontrola emocija

18:00 – Vrijeme je za večeru – no najprije Josip treba postaviti stol. Hmm. Josip je zbunjen jer se ne može sjetiti gdje ide vilica, gdje žlica itd. Misli da je ovaj put uspio sve staviti na dobro mjesto, ali mala sestra ga upozorava da je pogriješio. Kako se usuđuje! Momentalno počinje vikati na nju.

„Maaaamaaa, Josip nije stavio čaše na stol…PONOVNO!“

IZVRŠNA FUNKCIJA: Započinjanje rješavanja zadataka

20:00 – Nakon sati i sati maminog napominjanja i podsjećanja da mora napraviti zadaću, Josip napokon sjeda za radni stol i započinje s pisanjem zadaće. Ali, odakle krenuti? Zna da ima nekoliko zadataka i radnih listova za zadaću, ali koji napraviti prvo? Što treba biti gotovo do sutra? Opet se osjeća preopterećeno.

IZVRŠNA FUNKCIJA: Planiranje i postavljanje prioriteta

00:00 – Odgađanja i odugovlačenja Josipa su koštala energije. Preumoran je i iscrpljen, ali rad iz povijesti mora biti gotov do sutra. Josip ne može osmisliti kako strukturirati svoj rad i korake koje treba poduzeti da bi ga dobro napisao.

IZVRŠNA FUNKCIJA: Samoopažanje i organizacija

03:00 – Napokon, rad iz povijesti je napisan i Josip može odspavati par sati. Ali ne može zaspati, previše ga brine da rad iz povijesti nije napravio kako treba. A tu je i problem s kojim će se morati suočiti sutra u školi – zaboravio je napisani rad spremiti u školsku torbu.

„Napokon je rad gotov, no jesam li sve odradio kako je trebalo? Nikad ne znam procijeniti…“ 

Josipu nije nimalo lako, zar ne?! 

css.php