“Ekstrinzična motivacija može opustošiti našu unutrašnjost ako joj se dugoročno predamo. Intrinzična motivacija je tiha snaga koja nas hrani iznutra.”
U svijetu gdje je uspjeh naizgled lako mjerljiv – broj lajkova, prihodi, diplome, titule – lako je skliznuti u trajnu potragu za „pravim“ zadovoljstvom. I premda nas vanjski motivatori mogu „povući s kauča“, dugoročno nas mogu i iscrpiti, otuđiti od nas samih i narušiti ono najvrjednije – naš osjećaj samopoštovanja, naše vrijednosti, naše odnose.
Zaronimo dublje u razliku između intrinzične i ekstrinzične motivacije, i istražimo kako ih možemo mudro koristiti – a ne biti njihovi taoci.
Pojmovno jasno, ali praktično zamagljeno
Ekstrinzična motivacija dolazi izvana. To su nagrade, status, novac, priznanja, pohvale – ili čak strah od kazne. Učimo, radimo, vježbamo, imamo odnose jer nešto očekujemo zauzvrat. Ako djeci motivaciju održavamo samo vanjskim poticajima, nažalost, kao odrasli će imati poteškoću osjećati unutarnje zadovoljstvo i smisao življenja.
Intrinzična motivacija dolazi iznutra i ukazuje na naš sustav vrijednosti. Radimo ili imamo odnose jer volimo, jer nas zanima, jer osjećamo povezanost s aktivnošću, osobom, jer nas to čini živima.
U knjizi Drive Daniel Pink jasno izdvaja tri stupa intrinzične motivacije:
Autonomija – potreba da biramo vlastiti put.
Majstorstvo – potreba da postajemo sve bolji.
Svrha – osjećaj da radimo nešto veće od sebe.
Intrinzična motivacija je zapravo razgovor sa samim sobom, radimo nešto jer se uspoređujemo sa sobom od jučer, omogućuje nam kontakt sa vrijednostima i dublje razumijevanje samog sebe.
To je suprotnost od raditi nešto „jer moram“, „jer se to traži“, ili „jer svi tako“.
Primjeri iz svakodnevnog života
| Aktivnost | Intrinzična motivacija | Ekstrinzična motivacija |
| Trčanje | Uživaš u osjećaju kretanja i snazi tijela | Trčiš kako bi izgubio/la kilograme do godišnjeg |
| Učenje jezika | Fasciniran/a si kulturom i želiš razumjeti filmove | Učiš jer ti treba za certifikat ili posao |
| Rad na projektu | Zanima te tema, voliš izazov | Radiš za bonus ili priznanje menadžera |
| Roditeljstvo |
Uživaš u povezanosti i zajedničkom rastu |
Trudiš se jer se „od tebe očekuje“ ili zbog vanjskog dojma |
| Meditacija |
Meditiraš jer osjećaš unutarnji mir i jasnije misli nakon toga |
Meditiraš jer je to sad „in“, ili jer ti aplikacija daje bodove za redovito prakticiranje |
Kada koristiti koju?
✅ Ekstrinzična motivacija može pomoći:
Kod kratkoročnih ciljeva (rokovi, pokretanje rutine).
Kada smo u zastoju ili otporu (prvih 5 treninga, početak tečaja).
Za vanjski „push“ kad izostaje unutarnji poriv.
✅ Intrinzična motivacija je ključna:
Za dugoročne promjene navika.
Kod kreativnog i emocionalnog rada.
U razvoju osobnih vrijednosti, strasti i uloga (npr. roditelj, partner, prijatelj).
Kao što piše Dweck u Mindsetu, ono zašto nešto radimo često određuje naš osobni i profesionalni rast više nego sami rezultati.
Ali gdje je granica?
“Ako sve životne snage usmjerimo na uspjeh, može nam ponestati energije za ono što uspjeh ne može nadomjestiti – prisutnost, bliskost, zajedništvo.”
Možemo zamisliti uspjeh kao dvorište, a našu unutarnju dobrobit, osjećaj mira i sigurnosti kao unutrašnjost kuće. Ako stalno uređujemo dvorište zbog pogleda drugih ili straha od osude, možemo gubiti snagu da uredimo ono unutra – prostor u kojem zaista živimo. Unutrašnjost kuće treba jednako pažnje. Ako je zanemarimo, sve ljepote izvana i sva odobravanja ne mogu nadomjestiti unutarnji nered.
Stalna potraga za rezultatima, ocjenama, priznanjima može zasjeniti uloge koje su suptilnije, ali dublje: biti prisutan partner, pažljiv prijatelj, znatiželjan roditelj. U Self-Determination Theory, Deci i Ryan ističu da dugotrajna neravnoteža u zadovoljavanju osnovnih psiholoških potreba (autonomije, povezanosti, kompetentnosti) vodi do burnouta, depresije, pa i gubitka identiteta.
Kako razvijati intrinzičnu motivaciju?
Postavi pitanja, ne ciljeve. Umjesto “kako da dobijem 5?” – “što me u ovoj temi zaista zanima?”
Traži svrhu iza aktivnosti. Ne „moram trenirati“, nego „biram jer se tada osjećam snažno i mentalno bistro.“
Zamijeni „moram“ s „želim“. Čak i kad nešto moraš, pronađi osobnu poveznicu. Kada preuzmemo odgovornost za ono što radimo zapravo se osjećamo puno slobodnije.
Ograniči vanjske nagrade. Pogotovo ako voliš nešto raditi – neka ti to ostane „tvoje“.
Za one koji žele više čitati o temi:
Drive: The Surprising Truth About What Motivates Us – Daniel H. Pink („Ljudi su motivirani kada imaju slobodu, kada vide svrhu i kada osjećaju da postaju bolji u onome što rade.“)
Mindset – Carol Dweck ( “Zašto način na koji razmišljamo o uspjehu i neuspjehu određuje našu unutrašnju motivaciju.”)
Self-Determination Theory – Deci & Ryan (Stručniji i dublji prikaz motivacije)
The War of Art – Steven Pressfield (“Idealna za sve koji se bore s kreativnim blokadama i žele jačati intrinzičnu motivaciju.”)
Ne postoji magični recept za stalni osjećaj motiviranosti. Ali postoji mogućnost dubljeg razumijevanja odakle motivacija dolazi, i kako je njegujemo. Tu upravo svoju ulogu ima psihologija. Ekstrinzična motivacija može biti gorivo – ali intrinzična je smjer.
Pitanja za promišljanje:
👉 Što bi radio/la da ne postoji nikakva nagrada osim vlastitog osjećaja smisla?
👉 U kojim područjima svog života osjećaš da se motiviraš izvana – a možda bi volio/la iznutra?
👉 Jesi li ikada odbacio nešto što voliš, samo zato jer nije „dovoljno korisno“ ili priznato?
👉 Koliko često svoje vrijednosti (svoj život) podređuješ rezultatima, očekivanjima ili društvenim normama?
👉 Kako društva, obrazovni sustavi ili poslodavci koriste ekstrinzičnu motivaciju da bi oblikovali ponašanje – i gdje je tu tvoja autonomija?
👉 Što bi se u tvom životu promijenilo kada bi prestao/la živjeti za odobravanje?
