Mentalno zdravlje je važno i bilo bi dobro brinuti o njemu.

 

Danas imamo niz spoznaja da je potrebno brinuti o mentalnom zdravlju i da današnji stil života, tehnološki napredak, niz obveza, trenutna dostupnost stavlja ljude pod izrazite zahtjeve. Odgovornost je na svakom pojedincu da kada odraste da upozna sebe, da radi na razumijevanju toga kako mozak funkcionira i da osobito razumije što je kroz odrastanje dobio a da nije tražio. Odgovornost je na nama da kreiramo život po svojoj mjeri, a ne da se žalimo na roditelje, okolinu, biologiju i druge faktore koji su nam nametnuti. Možemo se mijenjati. Ali ne bez ulaganja truda.

Bježanje od neugodnih emocija, teških misli i sjećanja djeluju naizgled logično. Tretiramo te događaje kao problem i eliminacija nam djeluje kao optimalno rješenje. No to nas dovodi do toga da život tretiramo kao problem koji treba riješiti, mjesto da shvatimo da je život proces. 

 

Život je proces, nimalo statičan proces i upravo suprotno,  potiče nas na svakodnevno kretanje i razvijanje. 

 

Otići kod stručne osobe često može potaknuti misli poput “Ma kao da meni netko može pomoći”, “Kao da će mi reći nešto što već ne znam”, ili “Trebam se moći izboriti sam”. S druge strane, ideja da odemo kod stručne osobe može biti potaknuta i vjerovanjem da je to instant rješenje i da ćemo u jednom susretu dobiti vještine koje nikada možda nismo imali ili sposobnosti koje nam tijekom odrastanja nitko nije razvijao. Sve ove misli mogu prolongirati trenutne probleme i što duže traju bit će potrebno više vremena za korigiranje navika razmišljanja i ponašanja.

Stručna osoba vas može usmjeriti, može vas educirati i pomoći vam da razumijete sebe. Taj proces može biti kratkoročan, ako rješavamo jedan životni problem, ili dugoročan, ako rješavamo više problema s kojima se nismo adekvatno suočavali tijekom života. Naučiti prepoznavati svoje misli, emocije, uočavati svoja ponašanja i vjerovanja je složen postupak… za  to je potrebno uvježbavanje, učenje i vrijeme. Da bi stvarali nove navike potrebni su ciljevi usmjereni ka tome, trud i vrijeme. Promjene nisu lake i jednostavne.. jer da je tako ovi današnji izazovi za mentalno zdravlje ne bi postojali.

 

Donosimo spoznaje koje se javljaju u savjetovanju i terapiji a koje mogu kvalitetno utjecati na naša ponašanja. Ovo su općenite stvari, a svaka osoba na susretima kreira svoje spoznaje primjerene njegovom osobnom životu.

 

Mozak je dobrim dijelom automatiziran i mi ne znamo u svakom trenutku svjesno što radimo – no možemo naučiti što više biti svjesni sebe i svojih misli.

Čovjek koji prepoznaje svoje misli i emocije je psihološki otporniji.

Mindfulness može postati dio svakodnevne rutine i za to ne treba odvajati previše dodatnog vremena u danu. Možemo vježbati mindful jedenje, hodanje, disanje, pranje zubi…

Izbjegavajte reći moram/trebam. Kada koristimo te rečenice lako stvaramo pritisak sami sebi i nelagoda se povećava. To može dovoditi do odgađanja. Mjesto “Trebam vježbati” možemo reći: “Sviđa mi se kako se osjećam ako vježbam”, ili “Moram oprati rublje”  – “Želim imati čistu odjeću”.

Imajte na umu: Ništa ne morate. Razmislite što želite i koje su vam životne vrijednosti. Što je vaš smisao življenja?

Kada upoznajete nove ljude, ne razmišljate pretjerano o tome da li se vi njima trebate svidjeti, bolje razmišljajte da li se oni sviđaju vama i da li se slažete. Ne fokusirajte se na to što oni misle o vama, već na to što vi mislite o njima.

Kada ste tužni ili ljuti vaš unutarnji govor može biti veoma kritičan. “Zašto si sad takav, pogledaj druge, ništa ti ne ide…” Zamislite da je dijete tužno ili ljutito, kako bi se njemu obratili i što bi mu rekli? Kako bi mu pomogli da razumije zašto se tako osjeća i da je to u redu? Kako bi bili ljubazni i suosjećajni? Probajte tako i prema sebi.

Ljutnja je također emocija koja nas pokreće. Iza nje se može kriti neka želja i potreba. Što želite, što smatrate da ne dobivate? Vaši odgovori u određenim situacijama su kao put u utabanom polju. Lako je proći njime. Da bi napravili novi put (onaj koji vam se zaista sviđa), potrebno je iznova i iznova odlučiti ići dugim putem, koji je dugoročno ispravniji, vrlo vjerojatno u skladu s vašim životnim vrijednostima.

Društvene mreže često prezentiraju idealan život i što sve moraš postići. Radi ono što misliš da je najbolje za tebe  i kada je najbolje za tebe.

Ne pokušavajte razumjeti zašto netko ima određena disfunkcionalna ponašanja. Nema logike iza toga. Uštedjet će vam puno energije i vremena.

Sretni ljudi nisu stalno sretni. Sretni ljudi imaju manje anksioznih i depresivnih dana.

U redu je ne biti zaposlen non stop i ne trebamo se pravdati drugima zašto radimo, ili ne radimo nešto.

Naša destruktivna ponašanja su najčešće vezana za uspostavljanje kontrole – nad emocijama, nad drugima. No, kontrolirati možemo samo vlastito ponašanje.

Kada se osjećate depresivno i imate dojam da ne možete ništa dobro napraviti  napravite bilo kako: Niste se istuširali – stani pod tuš par minuta; trebate očistiti stan – izbacite par stvari u smeće; želite vježbati – hodajte po kući; trebate jesti – pojedite barem kreker.

Više ćemo dobrobiti imati ako prihvatimo da su ljudi takvi kakvi jesu, a ne da očekujemo da budu onakvi kakvi bi mi željeli.

Tvoj mozak ne zna razliku između imaginacije i stvarnog iskustava, stoga što češće zamišljate najgori ishod to su jače emocije straha i anksioznosti i češće ulazimo u neproduktivna ponašanja.

Nisu sve terapijske tehnike adekvatne svim ljudima, dijelite iskustvo primjena tehnika s terapeutom, da bi s vama pronašao koja vama najbolje odgovara. Recite mu ako nešto ne dovodi do promjene, a vi uporno vježbate i pokušavate (ali ako stvarno vježbate, a ne da ste samo jednom pokušali pa zaključili da ne ide).

Možete imati misao i ne vjerovati u nju, možete imati emociju i ne ponašati se u skladu s njom. Više smo od svojih misli i emocija. Mi smo vrijednosti koje živimo.

Osjećaji nisu dobri ili loši. To su samo osjećaji. Anksioznost je potrebna poput hrane i zraka; ne treba je se bojati.

Ako imate užasan strah od neuspjeha, najbolje je za vas da ne uspijete u nečemu.

Kada ste prepravljeni, napravite listu stvari koje možete kontrolirati i koje ne možete. Ovu listu svega što ne možete kontrolirati istrgnite i prestanite trošiti energiju na tu listu već se bavite onim čim možete.

Ne morate se uvijek prilagođavati drugima.

Možete drugima dati bezuvjetnu ljubav no to ne znači i bezuvjetno odobravanje.

Možete pokazati empatiju drugima bez obveze da je na vama da promijenite kako se osoba osjeća.

Ne morate se svima svidjeti i ne trebaju vas svi voljeti. Ne morate sve znati i smijete pogriješiti!

           Nije nedostatak ljubavi nego nedostatak prijateljstva to što čini brakove nesretnim.

Navike se mogu mijenjati i dokazano je da mozak za cijelog života može učiti nove stvari.

Dok izbjegavamo nešto naš strah raste. Izbjegavati možemo misli, događaje, nova iskustva…. Izbjegavanje uzrokuje bol.

           Partnerski odnos nije statičan i s njim se uvijek nešto može učiniti u vidu razvoja i poboljšanja.

Ako mijenjate navike, mijenjate jednu po jednu… ne više njih odjednom. Mozak je mišić i ako mu je previše novih stvari radit će na tome da izbjegne tu nelagodu. Ciljevi neka budu koraka po korak, da vam ne bude preteško. I ne zaboravite na nagrade nakon svakog uspjeha. Znači, usmjerite se na male pomake.

Psihološko savjetovanje može otvoriti novi pogled na život.

 

 

css.php