Zašto smo anksiozni?

 

 

Anksioznost je vrlo uobičajen problem, a pod njom mislimo na:

➡️osjećaj straha
➡️zatvaranje u sebe
➡️osjećaj da ste “na rubu” ili “zatočeni”
➡️nemogućnost koncentracije
➡️paniku, napetost ili zabrinutost
➡️simptome poput napetosti mišića, znojenje, drhtanje, ubrzano lupanje srca, vrtoglavica, ubrzano disanje, proljev, glavobolja, nesanica…


U pravilu je anksioznost normalna i korisna reakcija koja nam omogućava da bolje reagiramo u izazovnim situacijama, no postaje problem kada se javlja u situacijama u kojima nema stvarne opasnosti ili kad je određena opasnost odavno prošla. Pojačanu anksioznost može održavati i napad panike, iznenadni strah u trajanju od 5 – 10 minuta, a može trajati i od 20 do 30 minuta. Napad panike je zapravo odgovor na neku percipiranu opasnost. Mozak tada aktivira stanje alarma da bi aktivirao organizam da se suoči s tom opasnosti. Emocija straha ima jako važnu ulogu da bi nam očuvala život. 

Osobe koje dolaze na terapiju imaju za cilj poraditi na percepciji svojih simptoma i promijeniti uvjerenje da su oni opasni za naš život. U pravilu su ti simptomi samo fiziološki odgovor na trenutnu situaciju i alarmi koji se pale, zbog nelagode, stresne situacije, nisu štetni. No dugoročno stanje utječe na kvaliteti života. 

 

Proces oporavka:

Kognitivno bihevioralna terapija ima odlične pozitivne rezultate u procesu kontroliranja anksioznosti.

Ono što bi mogli proći u terapiji je da:

  1. identificirate svoje strahove
  2. Identificirate svoja izbjegavajuća/ sigurnosna panšanja
  3. Izgradite motivaciju za promjenom
  4. Posložite strahove po važnosti i jačini
  5. Racionalizirate svoje strahove
  6. Zamišljate,  testirate svoje strahove
  7. Prakticirate stvarno izlaganje
  8. Posvetite se dugotrajnim strategijama

Anksioznost je povezana s gubitkom kontrole, jednom kada se suočimo s tjelesnim simptomima, iza toga se možda krije nešto što mislimo da je teže od toga, kao što je postavljanje granica, neasertivnost, izostanak ugodnih aktivnosti, odmak od životnih vrijednosti, onoga što vam je važno, disfunkcionalnih pravila i vjerovanja.. Anksioznost može održavati vjerovanje da nismo dovoljno sposobni za buduće ili nove životne izazove, što nas u konačnici spriječava da osjetimo psihološku dobrobit. 

Prvi napad panike?

 

Iako ne znamo skroz jasno zbog čega dolazi do napada panike, istraživanja pokazuju da će do napada vjerojatnije doći u stresnim situacijama, iscrpljenosti, bolesti, usljed prevelikih obveza i odgovornosti, upotrebe droga…Prvi napad može doći iznenada, aktivirat će kod nas katastrofične interpretacije, pojačati će hiperventiliranje što će održavati mnoge nelagodne simptome i jačati će našu ideju da nam se zaista događa životno ugrožavajuća situacija.

Zašto dolazi do napada panike? Smatra se da je napad panike jedan ugrađeni fiziološki mehanizam da bi nam omogućio bježanje iz opasnih situacija ili od predatora. Osoba koja doživljava napad panike se u potpunosti usmjerava na simptome koje doživljava, a ne toliko na svoje pretpostave i vjerovanja. Napad panike je donekle uvjetovan genetski i odgojem.

Pravila razvoja panike:

  1. Fokusirajte se na svaku senzaciju koja se ne čini “normalnom”
  2. Interpetirajte te simptome kao mogući katastrofični ishod
  3. Pretpostavite sve moguće situacije gdje će vam se pojaviti ti simptomi
  4. Izbjegavajte te situacije
  5. Ali, ako ne možete, obavezno činite nešto što će vam djelovati sigurno
  6. Ako preživite, prepišite to preživljavanje svojim sigurnosnim ponašajima.

U pravilu, ovako se održava napad panike i pojačana anksioznost između napada.

Jednom kada prepoznamo to uočavati polagano se i gasi strah od fizičkih senzacija.

 

U praksi za pojačanu anksioznost i napade panike kažemo da su simptomi. Jednom kada ih naučimo kontrolirati potrebno je utvrditi kakve su nam trenutne životne navike i što je pravi uzrok našeg trenutnog stanja. Čovjek je kreiran da se razvija i da bude usmjeren na ciljeve, naš mozak najbolje funkcionira kada primjećuje da se mi krećemo i da imamo adekvatne, realne i ostvarive ciljeve. Današnji tempo života može djelovati negativno na postavljanje ciljeva što može otežavati donošenje jasnih odluka. Jačanje samokontrole kada je u pitanju vlastito ponašanje dugoročno dovodi do kvalitetnijih životnih navika, a što u konačici biva odraženo kroz osjećaj zadovoljstva životom.

 

 

 

 

css.php