Kad govorimo o radu na sebi, često ga povezujemo s osjećajem olakšanja, smanjenjem simptoma ili pronalaskom unutarnjeg mira. Iako su to važne i legitimne koristi, svrha rada na sebi ide dublje i dalje od pukog „osjećati se bolje“.
U svojoj suštini, rad na sebi znači postajati mentalno fleksibilniji – razvijati sposobnost da drugačije mislimo, reagiramo i biramo kada se okolnosti promijene ili kad se suočimo s vlastitim unutarnjim teškoćama. Upravo ta fleksibilnost omogućuje dugoročnu prilagodbu, otpornost i mentalno zdravlje.
Suština psihološkog savjetovanja i psihoterapija nije u tome da uklone sve neugodne emocije niti da život učine stalno ugodnim. Njihova stvarna vrijednost leži u jačanju kapaciteta da podnesemo nelagodu, sagledamo situacije iz više perspektiva i ne ostanemo zarobljeni u obrascima koji nam više ne služe.
Drugim riječima, cilj nije „popraviti“ osobu, nego proširiti njezin unutarnji prostor za izbor.
U središtu tog procesa nalazi se kognitivna fleksibilnost – sposobnost da promijenimo način razmišljanja, interpretacije i ponašanja u skladu s novim informacijama i okolnostima. Ona je jedan od temeljnih mehanizama kroz koje psihološki rad dovodi do stvarnih, održivih promjena u svakodnevnom životu.
Što je kognitivna fleksibilnost?
Kognitivna fleksibilnost odnosi se na sposobnost prilagodbe mišljenja i ponašanja promjenjivim zahtjevima okoline, kao i na mogućnost premještanja pažnje s jednog mentalnog koncepta ili strategije na drugi. Ona nam omogućuje da ne ostanemo „zaglavljeni“ u unaprijed naučenim obrascima ponašanja, nego da ih prilagodimo trenutnoj situaciji.
Suprotnost kognitivnoj fleksibilnosti je rigidnost u razmišljanju i ponašanju, koja se očituje u ustrajavanju na istim strategijama čak i kada one više nisu učinkovite. Kognitivna fleksibilnost smatra se ključnim dijelom izvršnog funkcioniranja, koje uključuje planiranje, usmjeravanje pažnje, pamćenje uputa i simultano izvođenje više zadataka.
Zašto je kognitivna fleksibilnost važna?
Razvijena kognitivna fleksibilnost omogućuje nam:
- učinkovitije rješavanje problema
- bolju prilagodbu promjenama
- kreativnije razmišljanje
- kvalitetnije donošenje odluka
- emocionalno stabilnije reagiranje na stres
U svakodnevnom životu ona nam pomaže da promijenimo plan kada se pojavi prepreka, sagledamo problem iz više perspektiva i pronađemo alternativna rješenja umjesto da se zadržavamo na jednom, često nefunkcionalnom, načinu razmišljanja.
Što kognitivna fleksibilnost može prevenirati?
Brojna istraživanja pokazuju da je kognitivna fleksibilnost važan zaštitni čimbenik mentalnog zdravlja. Njezino dobro funkcioniranje povezano je s nižim razinama:
- anksioznosti
- depresivnih simptoma
- kroničnog stresa
- ruminacije (stalnog vraćanja istim negativnim mislima)
Smanjena kognitivna fleksibilnost može biti prepoznata kroz određena ponašanja i razmišljanja:
- U teškoći mijenjanja planova, pa i najmanjih, osjećaj nelagode kad se naruši rutina, ustrajanje u istom iako ne funkcionira
- Zapinanje u istim mislima i brigama, teško puštanje neugodnih misli ili situacijia
- Crno – bijelo razmišljanje, kruti i brzi stavovi o sebi i drugima
- Češće frustracije i osjećaji preplavljenosti
- Teškoće u rješavanju problema
- Smanjena kreativnost
- Osjećaj da „ništa drugo ne dolazi u obzir“
- Izbjegavanje novog, potreba za predvidljivošću i kontrolom, otpor prema učenju novoga
- Teškoća prebacivanje sa zadatka na zadatak
- Česti osjećaj mentalne iscrpljenosti
Zašto je danas nefleksibilnost sve veći problem?
Suvremeni način života često djeluje protivno razvoju i održavanju kognitivne fleksibilnosti. Neki od ključnih čimbenika su:
- Kronični stres i ubrzan tempo života – dugotrajna izloženost stresu potiče rigidne obrasce razmišljanja jer mozak ostaje u „režimu preživljavanja“.
- Prekomjerna uporaba digitalnih tehnologija – stalne distrakcije, notifikacije i površno procesiranje informacija smanjuju sposobnost dubokog i fleksibilnog razmišljanja.
- Informacijsko preopterećenje – velika količina često suprotstavljenih informacija potiče pojednostavnjivanje i polarizaciju mišljenja.
- Socijalni i medijski mjehuri – izloženost isključivo stavovima sličnima vlastitima smanjuje toleranciju na drugačije perspektive.
- Manjak sna i odmora – umor izravno narušava izvršne funkcije, uključujući kognitivnu fleksibilnost.
U takvom kontekstu rigidnost postaje „psihološki kraći put“, ali dugoročno narušava mentalno zdravlje i prilagodbu.
Kako jačati i održavati kognitivnu fleksibilnost?
Istraživanja iz područja kognitivne psihologije i neuroznanosti upućuju na nekoliko učinkovitih smjernica:
Učenje novih i složenih vještina
Učenje jezika, sviranje instrumenta ili stjecanje novih profesionalnih kompetencija potiče neuroplastičnost i fleksibilno prebacivanje između mentalnih strategija.
Izlaganje različitim perspektivama
Razgovori s ljudima različitih iskustava i svjetonazora, čitanje knjiga koji su van našeg žanra, te svjesno propitivanje vlastitih uvjerenja jačaju sposobnost mentalne prilagodbe.
Vježbanje metakognicije
Promišljanje o vlastitim mislima i vjerovanjima („Kako sam došao do ovog zaključka?“) smanjuje automatizme i povećava fleksibilnost u razmišljanju.
Tjelesna aktivnost
Redovita aerobna tjelovježba povezana je s boljim izvršnim funkcioniranjem i većom kognitivnom fleksibilnošću.
Mindfulness i regulacija stresa
Prakse usmjerene pažnje pomažu u smanjenju rigidnih misaonih obrazaca i povećavaju sposobnost pauze i svjesnog odabira reakcija.
Male promjene u rutini
Promjena svakodnevnih navika i uobičajenih načina rješavanja problema potiče fleksibilno razmišljanje čak i u odrasloj i starijoj dobi.
Zaključno
Kognitivna fleksibilnost nije osobina s kojom se samo rađamo – ona je kapacitet koji se može razvijati, održavati i jačati tijekom cijelog života. U vremenu stalnih promjena, upravo nam fleksibilnost omogućuje otpornost, mentalno zdravlje i kvalitetniju prilagodbu izazovima svakodnevice. Pad kognitivne fleksibilnosti obično se ne pojavljuje naglo, nego postupno, kroz promjene u načinu mišljenja, emocionalnog reagiranja i ponašanja. Prvi simptomi su često suptilni, ali prepoznatljivi.
Ovi simptomi ne moraju nužno značiti ozbiljan kognitivni poremećaj. Vrlo često su povezani s:
- kroničnim stresom
- nedostatkom sna
- anksioznošću ili depresivnim stanjima
- emocionalnim preopterećenjem
Rana prepoznatljivost je važna jer su ove promjene reverzibilne uz pravovremenu prilagodbu načina života, rada i strategija suočavanja.
