Kada je u pitanju bilo koja fizička bolest naših najbližih, trudimo se upoznati se s tim i pomoći osobi u borbi. Kada je u pitanju mentalno zdravlje i poremećaji vezani uz njega, trebalo bi biti sasvim isto. No, često nije tako. Često bližnji ne razumiju kako se osoba koja ima anksiozni poremećaj (ili osjeća izrazitu perzistirajuću tjeskobu) osjeća, kako razmišlja i zašto baš danas ne može ništa. Kada je u pitanju napad panike, imamo još manje razumijevanja. Zbog toga mnoge osobe izbjegavaju razgovarati o anksioznosti. Danas je to jedan od najčešćih zdravstvenih problema. Istraživanja pokazuju da svaka treća osoba pati od anksioznosti (tjeskobe), depresije, napada panike, nelagode i zabrinutosti.
Problemi mentalnog zdravlja ozbiljno narušavaju
funkcioniranje osobe te u konačnici dovode do problema
i s fizičkim zdravljem.
Problemi ne prolaze sami od sebe. Potrebna je stručna pomoć.
Anksioznost može biti uzrokovana raznim faktorima, uključujući genetiku, crte ličnosti, stil odgoja, traumatski događaj i strukturu kemije u mozgu. Iako postoji stigma kada se govori o mentalnom zdravlju, ovdje bi trebali svakako prijeći preko toga i otvoreno govoriti i istupiti. Kada kažemo da osoba boluje od anksioznosti ne govorimo o normalnoj anksioznosti koju možete doživjeti na primjer prije razgovora za posao, ili u realno opasnoj situaciji. Ova anksioznost je puno kompleksnija i manje kontrolirajuća – ona mijenja osobu—njene misli, emocije, ponašanje, ličnost, te dugoročno utječe na kvalitetu života.
Poremećaj anksioznosti je ozbiljan emocionalni
poremećaji koji ispunjava život osobe
preplavljujućom anksioznošću i strahom
koji su kronični, intenzivni i mogu se
progresivno pogoršavati ako se ne tretiraju.
U ovom tekstu ćemo govoriti o visoko funkcionalnoj anksioznosti. Osobe koje imaju visoko funkcionalnu anksioznost “izvana” djeluju sasvim u redu. To znači da ne moraju nužno imati fokus na određene tjelesne simptome, ili se simptomi ne ispoljavaju do te mjere da im otežavaju svakodnevno funkcioniranje. Uspješni su u školi, na poslu i ne djeluju pretjerano nervozno i nelagodno. Ipak, iznutra, osjećaju skoro pa konstantnu anksioznost koja ih tjera da odrade sve obaveze. Strah od toga što će se dogoditi ako ne idu naprijed ih zapravo nazaduje. Ove osobe često postavljaju visoke ciljeve, a okolina ne misli da imaju ikakav problem. Okolina ih percipira kao takve, kao osobe koje sve odrađuju i pretjerano brinu da sve bude ok. Kod ovakvih situacija je moguće da se stanje osobe pogorša usljed iscrpljenosti ili važnijih životnih promjena, odnosno, i u ovim situacijama je važan tretman da se osoba upozna sa svojim emocionalnim stanjem, disfunkcionalnim načinom razmišljanja i obrascima ponašanja.
Sada ćemo pokušati objasniti što osobe koje su visoko na anksioznosti mogu doživljavati na dnevnoj bazi. Što više znate, više ćete imati razumijevanja za takve osobe (osobito ako se nalaze u vašoj blizini) i manje ćete pribjegavati zaključcima da su te osobe lijene ili slabe da nešto poduzmu. Ovo objašnjenje može poslužiti i osobama koje se bore s anksioznosti, da se jasnije izraze bližnjima – kako se to osjećaju i što to često čine.
- Ne druže se s drugima, iako to zapravo žele.
Često izbjegavaju druženja, najviše jer imaju misli da će svojim ponašanjem uništiti sve i da će drugima biti grozno u njihovom društvu. Ako se loše osjećaju ne žele drugima kvariti zabavu. Često naši klijenti izjavljuju da im je teško ići razgovarati s prijateljem koji priča samo o svojim problemima i tada se osjećaju jako nebitnima. Također imaju poteškoću fokusirati se na razgovor jer su opterećeni svojim problemima o kojima uporno ruminiraju. Osobe koje imaju napade panike sklone su izbjegavati sve situacije za koje smatraju da nisu sigurne.
- Opsjednutost nebitnim stvarima.
U određenoj situaciji su u stanju biti fokusirani na svaku gestu, pokret, rečenicu, očekujući da su nešto krivo napravili. Često misle da će netko reći nešto negativno o njima. Primjer je da osoba često ulazi u sukob s partnerom jer unaprijed zaključuje da ga on optužuje i da misli loše o njemu. Često se događa da ne napreduje u terapiji jer je fokusirana na pronalazak grešaka kod terapeuta ili ruminira o tome što terapeut “zapravo” misli o njoj.
- Problemi sa spavanjem.
Mnogi pate od insomnije, ili imaju poteškoću usnuti. Najčešće se to događa jer pretumbaju u glavi dan ili neki prijašnji događaj. To ih sutradan može činiti jako umornima i nefunkcionalnima, te može pojačati agresivne ispade prema okolini. Često im se događa da idu kasno spavati i da se rano bude, da bi sve stigli.
- Očekivanje da se sigurno nešto loše dogodi.
Čak i kada su neke situacije vidljivo pozitivne, osobe koje se bore s anksioznosti očekuju da se situacija može preokrenuti u trenu. Ponekad su toliko zabrinuti da će nešto poći po krivu i da će se sve uništiti da osjete i jake fizičke simptome. U nemogućnosti su uživati u trenutku i zbog toga su skloni doživljavati paniku u najugodnijim trenutcima.
- Analiziranje svake komunikacije.
Razgovarali ste s osobom koja je anksiozna i komunikacija je završila normalno. No, komunikacija tu ne staje za tu osobu. Ona će proći kroz svaki detalj razgovora kasnije da vidi da li je rekla nešto krivo, ili je možda mogla reći nešto bolje. Ne samo da ovo oduzima vrijeme, već i energiju. Također je razarajuće za osobu jer je u stanju naći mnogo “pogrešaka” u razgovoru.
- Tuđa zabrinutost može pogoršati stvar.
Ako netko osobi koja se bori s anksioznosti kaže da izgleda loše, to lako kod te osobe može izazvati napad panike. To se događa jer doživljavaju tuđe mišljenje kao vlastitu dijagnozu. Počnu se brinuti još više za svoje zdravstveno stanje. U stanju su često ići kod raznih liječnika i specijalista kada je u pitanju briga o zdravlju jer uporno pronalaze što to zapravo nije u redu s njima. Zato je važno biti oprezan kada razgovarate s osobama, a znate da imaju nekontrolirajuću anksioznost. Također, tuđi savjeti mogu pogoršati da se osoba osjeća lošije. Često im drugi kažu idi nešto radi pa će proći, ili misli pozitivno, ili opusti se sve je u redu. To kod njih izaziva još veću nemoć da nešto promijene.
- Samokrivljavanje.
U stanju su osjećati krivnju za nešto što nije funkcioniralo iako nema realnih dokaza za to. Vjeruju da su nešto rekli ili učinili što je dovelo do drastičnog ishoda. Npr. supruga dođe s posla kući umorna i neraspoložena, suprug koji je anksiozan uvjeren je da je on nešto krivo napravio, da je odgovoran za tuđe emocije. Često izbjegavaju otvorenu i asertivnu komunikaciju da se druga osoba ne bi ljutila (a da oni sami ne bi osjećati krivnju zbog toga).
Anksioznost koja traje s vremenom može
dovesti do depresije, osjećaja bespomoćnosti.
- Strah od budućnosti.
Ne samo da je osobama s anksioznosti problem živjeti u sadašnjosti, već imaju i strah od budućnosti. Razlog tome je što se ne žele osjećati kako se osjećaju ni sada, a ni u budućnosti. Odnosno, strah ih je da će živjeti s anksioznosti puno duže nego što žele. Najčešće imaju misli da će to trajati zauvijek. U terapiji se događa da anksiozna osoba želi svesti osjećaj anksioznosti na nulu – no to nikako ne može biti moguće. Moguće je povećati toleranciju i kontrolu za anksiozne osjećaje.
- Uspoređivanje i evaluacija.
Osobe sklone anksioznosti se često uspoređuju s drugima i misle da su drugi puno bolji od njih. Ne odustajati u poslu, dnevnim aktivnostima dok misliš da su drugi bolji od tebe može biti jako teško. Ovo se događa jer se uz anksioznost često veže i nisko samopouzdanje i loša slika o sebi. Pojedinci imaju problem da se izbore za sebe, da budu asertivni, da donose odluke i jasno izraze što žele. U terapiji terapeut pokušava osobi pomoći da donese odluku i da se uči donositi odluke. Ako daje savjet osobi koja je anksiozna, što da napravi i kako, ne čini joj dobro. Potrebno je pokazati osobi da može sama i da na vlastitim primjerima to nauči.
- Uvećavanje problema.
Anksioznost najčešće utječe na to da pojedinci ne mogu prihvatiti da nisu savršeni, ili da nisu nešto napravili savršeno bez greške. Jako su uznemireni ako ne učine nešto baš onako kako su si zacrtali. Često im ovo služi i kao opravdanje jer nešto nisu dovršili na vrijeme, ili što nisu donijeli neku odluku. Njihova nesigurnost je povezana sa strahom od pogreške te zbog toga u konačnici mogu unedogled odgađati donošenje odluke.
Pojedinci koje se nalaze uz osobe koje se bore s anksioznim poremećajem, partneri, roditelji, prijatelji, kolege, mogu osjećati dosta stresa i bespomoćnosti jer ne znaju kako da pomognu i što da učine da situacija bude bolja. Ne zaboravite da je u cijeloj priči osoba koja se bori s anksioznosti ta koja najviše pati i koja treba podršku da bi ozdravljenje išlo u pozitivnom smjeru.
Ako znate osobu koja pokazuje navedena ponašanja u ovom tekstu, ako je to vama bliska osoba, potaknite je na traženje stručne pomoći. Za promjenu i ozdravljenje je važna podrška okoline. Često se osobe u potrebi ne ustručavaju tražiti pomoć zbog stigme i nelagode da pričaju o tome kako se osjećaju. Pomozite im da upravo to ne bude dodatni problem. Pomozite im da odlazak kod psihologa percipiraju kao sasvim normalnu stvar i da si omoguće kvalitetniji život.
Kognitivno- bihevioralna terapija prema svim istraživanjima pokazuje visoke rezultate u borbi s anksioznim poremećajima. Kroz tretman osoba uči kako kontrolirati anksioznost. Početak tretmana u ranoj fazi daje brze pozitivne rezultate.
Razumijevanje je prvi korak ka oporavku.
literatura: Psychology facts, May, 2018
R. L. Leahy: Cognitive Therapy Techniques
