[button type=”big”  Kognitivno – bihevioralna terapija parova

 

Želimo vas potaknuti da razmislite o svom braku, partnerskom odnosu te da znate da možete na vrijeme tražiti pomoć i utjecati na eventualne partnerske ili obiteljske poteškoće. Nerazumijevanje i rutinska svakodnevica su jedan od velikih faktora koji doprinose neuspjehu jednog emocionalnog odnosa. Razlog za svakodnevnu svađu je najčešće loša komunikacija koja se ponekad efikasno može poboljšati uz pomoć stručne osobe.
Sve češće nam dolaze pojedinci koji smatraju da je u redu imati nesretan brak i da tako treba biti – jer je tako svima. No, je li to možda pronalazak lakšeg puta – prihvatiti da je u redu imati nefunkcionalan brak? Lakše je trpjeti nego nešto promijeniti? Može li ići drugačije? Što Vas prijeći u tome?

 


Istraživanja pokazuju da se 43% parova rastaje unutar 15 godina braka. 


 

Prisjetimo se dana kada je sklopljen vaš brak, vjerujem da vam je to većini bio najsretniji dan u životu, ili barem jedan od sretnijih. Većina vas je  mislila kako se ništa neće promijeniti i da ćete živjeti sretno do kraja života. No, je li normalno očekivati da će brak biti idealan  do kraja života i da ne treba očekivati bračne probleme i nesuglasice? Je li u redu bračne svađe percipirati kao nešto ekstremno negativno i nakon toga razmišljati o rastavi? Je li nekad u redu rastati se ako unatoč svim našim nastojanjima ne uspijevamo u tome da spasimo brak? Uz ovo pitanje se zapitajte i jeste li stvarno pokušali sve?

Nije dovoljno da se oženiš odgovarajućom

osobom pa da ti brak bude sretan,

i ti moraš biti odgovarajuća osoba.

 

Čak i kada se rastava čini kao razumno rješenje, ona je uvijek u određenoj mjeri traumatična za sve uključene.

Rastava ili problemi u braku su snažan stresor koji mogu utjecati na porast disfunkcionalnih ponašanja i razmišljanja. Zbog toga je važno potražiti pomoć ako primijetimo da su se u navedenim situacijama pokrenula neprilagođena vjerovanja i misli o sebi i okolini. Primjer tome se može vidjeti kod pojedinaca s niskim samopoštovanjem – oni mogu pokrenuti svoja vjerovanja da zaslužuju biti nevoljeni i da više nikada neće stupiti u brak ili naći nekoga da ga voli, te rastava može biti dokaz vlastite bezvrijednosti.  Isto tako, vjerovanja da kada se jednom uđe u brak više se iz njega ne izlazi može potaknuti osjećaj neuspjeha, da nas ljudi neće cijeniti ili da nećemo biti dobri roditelji.  Ekstremni problemi nakon braka su neprihvaćanje nastale situacija i želja za osvetom. U takvim situacijama najviše bivaju povrijeđena zajednička djeca.

Ponekad rastava može biti pozitivno rješenje za oba partnera, ali da bi se do toga došlo potrebno je vremena da se to uvidi i da se rekonstruiraju vjerovanja, negativne misli i emocije koje održavamo na temelju iskrivljenih informacija i nesposobnosti prilagođavanja situaciji za koju smatramo da je van naše kontrole. Kada se ispletemo iz takvih misli dolazi do smanjenja napetosti i razvoja prijateljskog odnosa. Tada možemo započeti novi život.

 

No, idemo vidjeti što to može dovesti do rastave ili učestalih sukoba
i može li se na takva ponašanja i situacije djelovati preventivno?

 

Partnerski odnos postaje nefunkcionalan kada pojedinci:

  • imaju o svojim partnerima i odnosu s njima iracionalna ili nerealna vjerovanja
  • donose negativne procjene kada njihov partner i odnos ne udovoljavaju nerealnim očekivanjima.
  • ne postavljaju jasne granice i pravila

Primjeri nerealističnih očekivanja i vjerovanja:

  • “U pravoj ljubavi mora postojati međusobno razumijevanje.”
  • “Ljubav se spontano događa između dvije osobe i ostaje takvo zauvijek bez ikakvog daljnjeg ulaganja truda i napora…”
  • “Trebao bi ulagati u naš odnos jednako kao i ja”
  • “Moramo podjednako doprinositi odgoju djece”…

 

U svakom braku u jednom trenutku dođe do sukoba. No svaki ga par nije u stanju samostalno riješiti. Istraživanja pokazuju da partneri u prosjeku 7 godina trpe dok ne potraže stručnu pomoć. Postavljanjem nerealnih očekivanja i zahtjeva u partnerskom odnosu dovodi do smanjenja međusobne tolerancije na uzajamnu frustraciju što kontinuiranim ponavljanjem učvršćuje bračne probleme. To nadalje dovodi do razvoja neefikasne komunikacije nabijene negativnim emocijama koja dovodi do kognitivnih distorzija. Tako se lako razvija disfunkcionalni obrazac ponašanja koji može dovesti do još većih poteškoća preko kojih partneri ne mogu prijeći.

Primjer tome:

  • Pokušavate uporno popraviti njegovo ponašanje i dajete mu neželjene savjete. Ponašate se prema njemu kao prema djetetu i govorite mu što i kako da radi…. ili
  • Ne slušate, gubite koncentraciju, ne postavljate pitanja, ne pokazujete brižnost i zainteresiranost. Ne kažete ništa i odlazite usred razgovora. Slušate, ali se ljutite i nju okrivljavate što vas je baš sada uzrujala ili oneraspoložila.
  • Međusobno se vrijeđate, vjerujete da je on/ona u krivu i da vam to radi namjerno.

 

KBT najučinkovitija u smanjenju doživljaja patnje i muke u odnosu.


Cilj terapije je prihvatiti i preuzeti odgovornost za poteškoće u odnosu, posebno da uvidimo vlastita nerealna očekivanja, nedostatke i pogreške, te da ne svaljujemo krivnju samo na partnera. Jedino tada možemo, ako dođe do rastave, uspostaviti kvalitetan odnos s drugim partnerom. Potrebno je moći prihvatiti neizbježne poteškoće u braku, uvažavati partnera i naći kompromis za određena ponašanja koja nam se kod partnera ne sviđaju.


 

Kognitivno bihevioralna terapija pomaže ne samo parovima koji imaju poteškoće, već je efikasna i u radu s parovima i pojedincima koji su okončali svoj brak ili zajednicu da bi mogli nastaviti emocionalno adekvatno sa svojim životima. Terapija se osobito preporučuje kada je u pitanju rastava roditelja maloljetne djece, a u svrhu osvješćivanja vlastitih misli i ponašanja da bi se mogli posvetiti dobrobiti svoga djeteta. Bez obzira na razloge prekida bračne zajednice, bivši supružnici trebaju biti u stanju adekvatno rješavati svoje razmirice i ne dopustiti da se negativne posljedice prekida braka odraze na dječji razvoj. Znači, unatoč prekidu bračne zajednice ostaje roditeljska zajednica koja se treba njegovati i biti skladna za dobrobit djeteta.

Brak ne bi trebao biti odnos koji izaziva patnju, već suradnički, partnerski odnos.  Ako osjećate patnju i nemoć, ili ne vidite rješenje problema,  vrijeme je da reagirate. Učinkovito rješavanje problema zahtijeva dobru volju i dobre vještine, koje se mogu svladati i naučiti. U svakom slučaju, prevencija je ključ dobrog mentalnog zdravlja i kvalitetnog odnosa s drugima.

 

Ne može svaki brak biti spašen,

a katkada neki brak i ne treba biti spašen,

naročito ako se temelji na praznim

obećanjima i pogrešnim razlozima.

 

info@norvel.hr

 

 

css.php