Razumijevanje anksioznosti i briga kao
prvi korak ka ispunjenijem životu
Serija tekstova pisana u svrhu suočavanja s brigama, anksioznosti i niskim samopouzdanjem. Tekstovi prate stručnu literaturu i smjernice stručnih psihologa u polju kognitivno- bihevioralne terapije. Tekst nije zamjena za psihoterapiju. Svrha mu je psihoedukacija i samostalna prorada, ili uz podršku terapeuta ili savjetovatelja psihologa.
Kad god se briga pojavi u umu
anksioznost se pojavi u tijelu.
Anksioznost nam govori da ćemo se možda suočiti s izazovnom situacijom i daje nam fiziološku energiju za ispuniti taj izazov. Znači, ima zadatak pripremit tijelo na borbu ili bijeg. Svatko doživljava određeni stupanj tjeskobe, što može biti od pomoći. Međutim, tjeskoba može biti problematična kada je neproporcionalna situaciji, kada precjenjujemo opasnost i podcjenjujemo svoju sposobnost suočavanja.
Anksioznost nije bolest modernog doba, već je stanje koje je oduvijek s ljudima. Prije ga nismo mogli lako objasniti, a danas imamo niz spoznaja što anksioznost je.
Jedna od prirodnih reakcija na pretjeranu tjeskobu je pokušaj izbjegavanja situacija i osjećaja. To privremeno pomogne, no lako dođe do toga da tu situaciju čvrsto potvrdimo kao nesigurnom što kasnije dovodi do još veće tjeskobe.
Ključni simptom za anksioznost,
ali i depresivne poremećaje je briga.
Brige možemo prepoznati u obliku rečenice „Što ako…“, ili kao ruminiranja (overthinking), mentalnu aktivnost pretjeranog bavljenja negativnim mislima, problemima i osjećajima iznova i iznova. Često kažemo za takav oblik razmišljanja „prožvakavanje“. Ovo radimo jer nam briga djeluje smisleno. Uvjereni smo da ćemo tako jasnije sagledati situaciju i da ćemo postići apsolutnu sigurnost.
Zašto nam još briga djeluje smisleno:
- Briga je pozitivna crta ličnosti. Vjerujemo da smo tako dobri i produktivni.
- Briga nam pomaže da riješimo problem.
- Briga nas motivira.
- Briga nas štiti od neugodnih emocija.
- Kada brinemo nismo anksiozni.
- Briga sprječava negativan ishod.
Kada brinemo anksioznost ne raste?! Zašto je ovo znak da smo skloni brigama?
O čemu sve brinemo:
Ovdje navodimo generalne teme o kojima možemo brinuti, a možete provjeriti svoj popis briga uz pomoć popisa najčešćih briga. Ako želite možete i pročitati knjigu iz koje je test. Test zabrinutosti
- Evaluacija od strane drugih
- Strah od određene situacije ili stvari
- Strah od pogreške, nedovršenog posla, propusta
- Strah da će fizički simptomi biti van kontrole i da ćemo poludjeti
- Vjerujemo da će se misli i brige obistiniti
- Vjerujemo da je budućnost neizvjesna i da smo bespomoćni. Ruminiranje o patnji i besmislu
- Strah da će nas ljudi vidjeti kao slabe, ranjive i anksiozne
Pronalaziš li se u nekim temama? Možeš li procijeniti na kojoj razini brineš o određenim temama, gdje bi se stavio/la na ovom kontinuumu briga? Kako ti djeluje popis briga?
Znakovi da previše brinemo:
Svi brinemo. Često ćemo primijetiti da nam briga koristi i da se nosimo bolje sa situacijom. No ima velike razlike brinemo li više ili manje.
- Vjerujemo da ćemo brigom reducirati rizik.
- Tražimo potvrdu da bi bili samouvjereniji.
- Tražimo stalno više informacija.
- Čekamo unedogled dok ne krenemo u akciju – ako uopće i krenemo.
- Mislimo da moramo znati i osjetiti da je to to.
- Ako nismo sigurni brinemo o negativnom ishodu.
- Ako i imam rješenje pitamo se hoće li to stvarno riješiti problem i što ako se pojavi novi problem.
- Brinemo dok ne nađemo savršeni odgovor koji će eliminirati neizvjesnost.
- Nemamo povjerenje u samog sebe.
- Neizvjesnost nam je nepodnošljiva. Predstavlja prijetnju, manjak kontrole, pogrešku i žaljenje.
O neizvjesnosti - ona zapravo nije loša?
Kako dođe do toga da pretjerano brinemo?
(Napomena! Ovaj dio je temeljen na istraživanjima i ne odnosi se na sve pojedince. Ako primjećujete više faktora, dobro je proći psihološko savjetovanje ako želite bolje razumjeti svoje odrastanje i provjeriti kako utječe danas na vaš život.)
Do pretjerane brige dođe jer isprve to ne djeluje kao neki problem. U društvu postoje pozitivni stavovi o brigama, te kada tome nadodamo perfekcionizam, kompeticiju, dobili smo recept za poteškoće u svakodnevnom funkcioniranju. No, ono ozbiljnije nismo ni primijetili do koje razine smo napregnuli svoj živčani sustav. Jer tijelo može puno toga izdržati. Briga tako postaje dio nas, dio našeg identiteta. Pojedincima prođe i 10 godina dok ne potraže pomoć. Raniji simptomi se pokazuju u ranoj adolescenciji.
Kronična briga može proizaći iz niz faktora:
Trauma – npr. fizičko zlostavljanje kada smo bili djeca. Briga ima funkciju da izbjegavamo emocije. Briga također pomaže da mislimo o manje zastrašujućim stvarima.
Brinući i prezaštitnički roditelj – brinući stil razmišljanja se lako može naučiti. Brinući roditelji šalju poruke da stalno moramo na nešto paziti i aktiviraju unutar nas vjerovanja da drugi, svijet nisu sigurni, ili da mi nemamo sposobnosti da se nosimo s problemima. Također, ovakvi roditelji iako misle da su brižni, zapravo su kontrolirajući i intruzivni, pokazuju jako malo topline. Ono što naučimo kao dijete je, ne samo da je svijet nesiguran i da mi nismo kompetentni, veći i da u bliskom okruženju nemamo podršku.
Obrnuto roditeljstvo – roditelj nameće djetetu roditeljsku ulogu, očekuje da dijete sluša o problemima i traži od djeteta utjehu i razumijevanje. Ovo kasnije kod djeteta pokreće brigu, osobito brigu za druge, što će drugi misliti i kako će se osjećati. Također si dijete postavlja pitanja: „A tko će mene zaštiti?“ Ovo je najčešći uzrok briga u odnosima, brinemo da druge ne iznevjerimo, da drugi ne budu nezadovoljni.
Roditelji su negirali emocije – neki brinući su imali roditelje koji su negirali njihove emocije ili su pokazivali da su određene emocije smetnja (ljutnja, tuga…). Tako odrastemo s idejom da nije u redu imati emocije, i da ih drugi neće uvažiti.
Nesigurna privrženost – uzrok brigama ovdje može biti roditelj koji nije pokazivao sigurnost, nismo znali kada će biti uz nas, a kada ne, nije postavljao jasne granice. Također može biti da smo doživjeli gubitak roditelja (rastava, smrt),
Sram – kada odgoj počiva na uspostavljanju kontrole posramljivanjem, to dovodi do toga da nije u redu pokazati tko smo i koje potrebe imamo. Kao odrasli imamo strah da će nas drugi vidjeti kao nedovoljne. Ovo možemo prepoznati u rečenicama: „Što će drugi reći. Jako sam razočarana u tebe. Ne dopusti da itko zna da si to napravila.“.
Jeste li znali?
38% ljudi brine svaki dan.
Mnogima brinjenje dugo ne djeluje kao problem.
Da bi naučili kako s brigom važno je da razumijemo svoje vlastito iskustvo.
Prilika za samostalnu proradu
Želiš raditi na smanjenju svojih briga i anksioznosti?
Poprati iduće tekstove na blogu i objave na Instagramu.
Hvala ti što čitaš ovaj tekst. Suočavanje može isprve biti izazovno i neugodno,
no dugoročno jača u nama hrabrost i zadovoljstvo.
Svoje promišljanje ili pitanje možeš podijeliti na info@norvel.hr.
Sve što podijeliš ostat će anonimno.